topla priča iz dalmacije / Humani Splićani svakodnevno kuhaju za beskućnike!

Već tisuću dana, točnije tri godine, Splićani svaku večer kuhaju za 30-ak štićenika udruge Most. Možda nemaju vlastiti krov nad glavom, ali bar ih svakoga dana u 19 sati čeka topao obrok.

"Odlučile smo kao dvije plavuše da jednostavno nećemo uzimati lovu od ljudi i to se pokazalo prava stvar. Ovo je direktnom vi kupite hranu, vi kuhate, vi odnesete beskućnicima direktno. Nas dvije imamo tekice u koje zapisujemo sve, ta sva imena", kaže Lana Iljadica, inicijatorica projekta.

Imena koja su popunila sve dane do kraja godine, a već se polako rade predbilježbe i za 2015.

"Ljudi kuhaju s ljubavlju, ali stvarno sa ljubavlju, nitko ih ne tjera i kuhaju što hoće", kaže Lada Štefek, druga inicijatorica projekta.

A ako ste mislili da se kuhaju samo jednostavna jela, prevarili ste se. Nekada se na "meniju" znaju pronaći i vrhunski specijaliteti, od predjela pa sve do deserta.

"Bilo je i žaba, bilo je i janjaca, bilo je riba, bilo je karpaća, a bilo je i normalne hrane, blitve i onoga šta bi ja recimo radije večerala nego taj karpaćo", kaže Lada.

Jedini obvezni sastojci u pripremi hrane su ljubav i pozitivna energija. A upravo je energija ta koju ove dvije Splićanke zarazno prenose na sve koji se zateknu u njihovoj blizini.

"Naši beskućnici su super, vrlo su otvoreni. U početku su bili malo skriveni, a sad su se skroz otvorili. Ljudi dolaze, znači nekako se osjećaju da dijele svoj dnevni boravak sa ljudima Splita i okolice", kaže Lada.

Humanitarna akcija "O La La", kuhanje za beskućnike, uvukla se u mnoge splitske domove, ali i pokazala kako se i malom gestom nekoga može usrećiti.

"Nije vam teško jer kuhate nekome kome treba. Znači ne kuhate samo prijateljima koji su već siti, nego kuhate beskućnicima koji su u toku dana po buri, po kiši, po jugu, po snijegu, po suncu, i njima je večera doista potrebna. Tako da kuhamo od srca", kaže Lana.

"Spiza je gotova, idemo ljudi, idemo nositi, idemo im nositi večere. Ajmo, ajde, bravo" - i tako to izgleda svaku večer, malo kuhanja, a onda pravac u Udrugu Most.

Hrana se podijeli, svatko zauzme svoje mjesto, a potom slijedi neizostavna "ćakula". Životne teme se prepričavaju uz puno smijeha i dobre volje.

"Teće su prazne, mi smo se umorile, ali smo sretne. Sretne smo, i taj osjećaj koji nosite kad ste nahranili beskućnike je neprocijenjiv", kaže Lana.

Iz malog čina proizlazi nepocijenjiva vrijednost, svatko od nas može dati svoj doprinos. Sve što trebate napraviti jest javiti se Lani i Ladi, odabrati svoj datum u idućoj godini i s malo truda i dobre volje - razveseliti I nahraniti ove drage ljude.