Na svjetskom prvenstvu strukovnih radnika, World Skills kao najbolji tesar u izradi betonskih konstrukcija pobijedio je upravo jedan Hrvat, Mateo Grgić.
No ovaj 22-godišnjak kao mnogi drugi vješti radnici ne radi u Hrvatskoj već u inozemstvU pa je tako na Olimpijskim igrama zanimanja nastupao za Austriju jer je Mateo, kao i mnogi drugi, sreću potražio u vani i to već sa 14 godina kad je otišao u Austriju gdje mu je već radio otac.
„Kad sam završio osnovnu školu, u Hrvatskoj je vladala prava kriza. Svi su bili bez posla i bojao sam se da ću, kad završim srednju, biti na burzi. Zato sam si rekao, idem probati u Austriji, pa ako ne uspijem, uvijek se mogu vratiti doma“, rekao je Mateo za Novac.hr
Na praksi zarađivao više nego mnogi u Hrvatskoj
Iako nije najbolje znao njemački, upisao je i uspješno završio deveti razred a potom i školu za tesara. Čim je počeo svoje stručno školovanje austrijska državna građevinska tvrtka Porr ga je uzela kod sebe na praksu i dalje školovala, što je u austriji uobičajena praksa za zanatske škole. Tako je od početka svog srednjoškolskog obrazovanja zarađivao 700 eura mjesečno, a na kraju treće godine plaća mu je već narasla na 1700 eura.
Firma mu je platila doškolovanje za poslovođu, čime je postao jedan od najmlađih radnika koji je završio tu školu. Potom je vodio manja gradilišta, a sada je pomoćnik poslovođe na trenutačno najvećem gradilištu u Austriji.
Školovali ga i poslali na prvenstvo
Ta ista tvrtka ga je poslala na prvenstvo 2016. kada je osvojio treće mjesto, a sada je sa s kolegom Austrijancem Alexanderom Krutzlerom osvojio zlato.
"Uđeš u ogromnu halu od 70 kvadrata i imaš svoj prostor u kojem radiš. Dobiješ zadatak i svi natjecatelji rade isto. Ovogodišnji zadatak je bio da zašalujemo dva komplicirana zida, preko njih dva tregera, deku i na jednom zidu smo morali ugraditi ruska, zaobljena vrata te još neko željezo i onda to sve izbetonirati. Za sve to imali smo 22 sata koja su bila podijeljena u četiri dana i kad staneš na pozornicu, ne razmišljaš više o ničemu, nego samo o poslu, priča Mateo.
Koliki je to podvig možda najbolje pokazuje da za jedan takav posao treba između 50 i 60 sati nekim izuzetno vrijednim i kvalificiranim radnicima. A Mateo i Alexandar su to izveli za upola manje, i to s odstupanjem od samo 50 milimetara od traženog dizajna. Na raspolaganju su imali sve moguće alate i sve su morali sami ručno napraviti od nule.
Doček dostojan svjetskom prvaku
"Neću nikada zaboraviti trenutak u kojem su nas proglasili pobjednicima. Sjećam se, samo sam čuo ‘gold’, okrenuo se i vidio da na ekranu piše moje ime. Iako je na stadionu bilo 50.000 ljudi, ja nisam nikoga vidio“, prisjeća se Mateo.
U Austriji je dočekan dostojno svjetskom prvaku, a ubrzo su počele pljustati izdašne poslovne ponude, među ostalim iz Katara, UAE-a odakle su mu dolazili, kaže, bianco čekovi. No o povratku u Hrvatsku ne razmišlja.
'Austrija mi je omogućila ovo danas'
"Hrvatska je moja zemlja i ne bi mi ništa bilo draže da sam zlato osvojio za nju. I, iskreno, ja se želim vratiti doma, ali prvo u Hrvatskoj mora biti sve jednako kao i u Austriji. Ja jesam Hrvat, imam hrvatsko državljanstvo i želim da moja djeca budu Hrvati, ali Austrija mi je omogućila sve ovo što sam danas. Tako da, iako se s jedne strane želim vratiti, s druge znam da je to nemoguće. Ne dok se rad ne bude jednako cijenio kao ovdje“ kaže Mateo koji planira upisati fakultet za inženjera.
