Istraga o smrti 17-godišnjeg učenika porečke Srednje škole Mate Balote, koji je na maturalnom putovanju u noći s petka na subotu pao s petog kata noćnog kluba u središtu Praga, se nastavlja, a objavljeno je i službeno izvješće o tome što se dogodilo.
"Očevidom je policija utvrdila da je riječ o nesretnom slučaju. Mladić je preskočio ogradu na balkonu uz restoran i najvjerojatnije je htio izvesti 'parkour trik'. Radi se o vještini prevladavanja određenih prepreka. Na žalost, kod tog skoka pao je kroz otvoreni prostor", izjavila je za HRT veleposlanica Ljiljana Pancirov.
No, što je točno spomenuta vještina parkour? Riječ je o prirodnoj metodi razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se što brže, sigurnije i efikasnije kroz svoju okolinu, koristeći samo svoje tijelo i um.
Vještina kretanja
U osnovi, parkour je vještina kretanja koju čovjek koristi da bi najučinkovitije, najbrže i sigurno stigao od točke A do točke B. No, isto tako treba znati kako se vratiti nazad od točke B do točke A (što ne mora biti nužno istim putem, i ovisi od situacije) isto tako efikasno i brzo. Vještina je to koja omogućava istraživanje potencijala ljudskog tijela. Daje mogućnost prelaženja i fizičkih i mentalnih prepreka s kojima se susretnemo, bez obzira nalaze li se one u prirodnoj ili urbanoj okolini, u potrazi za kretnjama koje spajaju djelotvornost i kontrolu.
Primarne karakteristike parkoura su: efikasnost, brzina te sigurno kretanje.
Takve i slične pokrete često viđamo u filmovima i videoigrama, gdje junaci u pravilu trče po krovovima, preskaču zidove i izvode slične pokrete i radnje.
On postoji stoljećima, a populariziran je posljednjih nekoliko desetljeća upravo zahvaljujući filmovima, videoigrama i reklamama.
Koristi se u francuskoj vojsci
U parkouru nema natjecanja, a koristi se i u francuskoj vojsci i sve više se pokazuje kao učinkovita metoda.
Parkour nije nastao, on kao kretanje kroz okolinu postoji zapravo oduvijek. Pravilnije je reći da je oblikovan. Takvo kretanje nastaje u Francuskoj 1980-ih godina, u mjestima Sarcelles, Lisses, Évry. Tamo su najviše trenirali ljudi koji su oblikovali ovu vještinu kakvu danas poznajemo te je popularizirali, a to su David Belle i Sébastien Foucan.
Važne osobe koje su veoma doprinijele razvitku parkoura su ljudi iz grupe "Yamakasi", u kojoj su bili i Belle te Foucan. Naziv "Yamakasi" potječe iz afričkog dijalekta jezika Lingala (Kongo), što znači: snažno tijelo, snažan duh, snažan čovjek, što je i bit cijele discipline, biti snažan fizički, mentalno i etički (poštivati druge i pomagati drugima).
