Osjećaju li se čelnici ove države jutros nekako drugačije, nekako... nekako kao arti-201212140959006? Teško je nadmašiti gađenje koje u meni izazivaju rejting agencije koje su nesumnjivi krivci za ekonomsko sranje u kojem se nalazi cijeli svijet, ali su i dalje samoproglašeni svjetski suci koji potapaju gospodarstva kako žele, no hrvatska Vlada u tome uspijeva. Ne zbog toga što mislim da je te svjetske moćnike trebala slušati u svojoj gospodarskoj politici (ako se ovo što oni čine uopće smije nazvati "politikom" u smislu da je riječ o smislenim mjerama koje imaju neki određeni cilj), već u tome što cijelu godinu kao svoj uspjeh ponavlja činjenicu da nam arti-201209080023006.
I što sada, gospodo, kad je konačno smanjen? Sada kada je jedino što ste isticali kao svoju zaslugu, palo?
Kula od karata
A s rejtingom, zapravo, pada sve. Tako lako, tako olako. specijal-201012070191004-Slavko Linić je, naime, odmah najavio da zbog rezanja kreditnog rejtinga odustaje od zaduživanja u inozemstvu i od dijela državnih investicija u idućoj godini, što znači da možemo zaboraviti na najavljeni gospodarski rast, koji je ionako u projekcijama proračuna postavljen odveć optimistično. Dakle, osim ako se dogodi čudo, recesija se nastavlja, dapače, produbljuje. Iako je Linić najavljivao mogućnost pada kreditnog rejtinga i probleme koje bi to moglo izazvati, ipak se proračun radio kao kula od karata. Što da čovjek kaže o ljudima koji se uzdaju u čudo i još kažu da su odgovorni i pametni?
Čudo ili pare?
Čudo je ionako postalo dio politike u ovoj zemlji - eto, gradonačelnik Zagreba specijal-201012070191004-Milan Bandić čudom je prozvao to što je snijeg pao u noći s petka na subotu. Mora da Bog ipak ne voli gradonačelnika toliko koliko on misli, jer mu nakon snijega u subotu nije poslao i čudo u vidu sunca u ponedjeljak. Možda bi umjesto vjere u Boga i jedenja snijega valjalo u cijelu stvar uložiti koju kintu više. S kojom kintom više, naime, možda bi zagrebačke zimske službe imale za sol da pospu zaleđene i zametene ceste koje ralice nisu vidjele ni sedam dana otkako je snijeg prestao padati. Možda bi imale za kamione koje bi odnijele snijeg naguran na rubove cesta, na pločnike, biciklističke staze i parkirališta koja su nestala poput potočića koji je tražio onaj zeko iz pjesmice. Kako da ti se ne gade pokušaji nadležnih da te pored tvojih zdravih očiju uvjere kako nisi četiri puta ljosnuo na putu do posla, kako nisi kasnio na dotični posao jedan sat i kako grad nije zatrpan jer da su arti-201212100097006? Pa čak i arti-201212120196006? Kako da ti se ne gadi grad koji nema love za osnovno funkcioniranje, koji povećava cijenu javnog prijevoza koji te ne prevozi, ali zato ima za gradnju velebnih fontana?
Tko je uzrokovao kaos
Čudo se dogodilo i kada nije bilo žrtava u kaosu na autocesti koji je uzrokovao snijeg. Snijeg? Ne, nije snijeg uzrokovao taj strašni zastoj, nego HAC i policija, jer su na autocestu pustili kamione bez odgovarajućih guma i opreme, iako je snijeg bio davno najavljen. Ali, u kakvoj državi živimo, zapravo je pravo čudo što policija nije naplatila kazne zametenima u mećavi zbog nepropisnog parkiranja na autoputu.
Inovacija u prometu
Hrvatske željeznice slučajno su uvele novi red vožnje taman kad je državu zamela vijavica, pa se kaos koji je nastao mogao pripisati snijegu. Međutim, kaos se nastavio i nakon što je snijeg prestao padati. Kako da ti se ne gadi zemlja u kojoj platiš kartu za brzi vlak koji na pola puta postane putnički, pa staje kod svake bandere. I planirano kasni barem sat. U kojoj se kompozicije spajaju jer nema dovoljno lokomotiva. Još samo čudo može dovesti do toga da HŽ-ovo plansko srozavanje razine usluge dovede do povećanja broja putnika i boljih financijskih rezultata.
Muškarci u haljinama osuđuju druge muškarce u haljinama
Kako da ti se ne gadi društvo u kojem gotovo arti-201212100304006, u kojem mediji svakodnevno objavljuju vapaje bespomoćnih obitelji za pomoć, ali je Crkvi važniji križarski rat protiv obrazovanja? Kako da ti se ne gadi društvo koje ozbiljno raspravlja o tome treba li djecu učiti osnove ljudskoga zdravlja i reprodukcije, objasniti im kako su nastali. I kako da prihvate da nismo svi jednaki?
Kako da ti se ne gadi to što muškarci u haljama osuđuju muškarce kojima je nošenje haljine izbor, a ne uniforma? Kako da ti se ne gadi to što ljudi koji nemaju djece diskreditiraju jednog od pisaca programa zdravstvenog odgoja jer - nema djece?! Kako da ti se ne gadi institucija koja zataškava i opravdava pedofiliju i omogućava počiniteljima izbjegavanje progona, ali ustaje protiv konsenzualnog homoseksualnog odnosa dvoje odraslih kojima je to izbor?
Smišljena prevara
Mada, zapravo, zašto ne? Odvojimo djecu 'nepomirenih' od ostale djece. Pustimo prirodnoj selekciji da učini svoje. Neka njihova djeca lutaju hodnicima dok traje sat zdravstvenog odgoja. Neka ne dobiju znanje koje je jedino što će im dati šansu da prežive u svijetu koji će još za njihovih života imati 10 milijardi ljudskih stanovnika, među kojima će njih vrlo malo biti blagonaklono prema njima, u državi u kojoj se raspadaju zadnji oblici socijalne sigurnosti. Samo obrazovanje će stajati između te djece i pogrešnih odluka, tinejdžerskih trudnoća koje će im uništiti život, spolnih bolesti i tisuća drugih situacija.
Nepomireni se zapravo toga svijeta plaše, što je u redu, svatko normalan tko voli svoje dijete plaši se svijeta u koji će ga jednoga dana morati pustiti, govorim to kao otac malenog dječaka, ali strah nije razlog da se pravimo da bauci ne postoje. Postoje. I vrebaju, a žal za "izgubljenom djetinjom nevinošću" nije ništa drugo doli prevara smišljena da se stado zadrži u mraku u kojem mu se može prodavati muda pod bubrege.
