Početkom kolovoza 1995. jedinice hrvatske vojske i policije poduzimaju operaciju Oluja s ciljem oslobađanja onog dijela hrvatske države koji od ljeta 1990. nije bio pod kontrolom hrvatskih vlasti. Operacija je započela 4. kolovoza i trajala je ukupno 84 sata, tj. tri i pol dana, a njezin završetak predstavlja ujedno i završetak Domovinskog rata.
Da bi se razumjeli razlozi poduzimanja operacije Oluja treba se vratiti nekoliko godina unatrag. Završna faza raspada socijalističke Jugoslavije započela je krajem 1980-ih sve agresivnijim nacionalističkim postupcima političkih, vojnih i intelektualnih elita u Beogradu. Jedan od načina rješavanja krize u državi neki su jugoslavenski konstitutivni narodi vidjeli u stvaranju samostalnih nacionalnih država. U tome su prednjačili Slovenci i Hrvati. I dok je Slovenija, unatoč kratkotrajnom desetodnevnom ratu s Jugoslavenskom narodnom armijom u ljeto 1991., svoju neovisnost stekla bez većih problema i žrtava, hrvatski proces osamostaljenja bio je bitno složeniji.
Na prvim demokratskim izborima održanima u Hrvatskoj u proljeće 1990. pobijedila je Hrvatska demokratska zajednica, politička stranka opredijeljena za državnu neovisnost. Godinu dana kasnije održan je i referendum na kojem se velika većina hrvatskih građana opredijelila za državnu samostalnost i suverenost. Međutim, s time se nije složio dio Srba iz Hrvatske. Srbi su u Hrvatskoj 1991. činili oko 12 posto stanovništva, odnosno brojkom blizu 600 tisuća.
Pobuna Srba i osnivanje paradržave Republika srpska krajina
Polovica od tog broja, koja je živjela na području Slavonije, Banije, Korduna, Like i Dalmacije odlučila je aktivno se suprotstaviti daljnjem procesu hrvatskog osamostaljenja. U političkom smislu proglašeno je osnivanje paradržave pod imenom Republika srpska krajina koja je obuhvaćala jednu trećinu teritorija Republike Hrvatske, dok se u vojnom smislu lokalno stanovništvo uz pomoć Jugoslavenske narodne armije počelo naoružavati i narušavati teritorijalni i upravni integritet hrvatske države.
Brojne, dotad uglavnom incidentne situacije, u ljeto 1991. eskalirat će u otvoreni i iz dana u dan sve agresivniji rat. Na području tzv. Republike srpske krajine počinjeni su pojedinačni i masovni zločini nad hrvatskim stanovništvom, a većina nesrpskog stanovništva protjerana je iz svojih domova. S druge strane, po hrvatskim se gradovima događaju ubojstva srpskih civila, a brojnih Srbi doživljavaju različite vrste pritisaka, od otpuštanja s posla i izbacivanja iz stanova do svakodnevnog maltretiranja, zastrašivanja i prijetnji.
S obzirom da se dogovor o uspostavi mira i državne cjelovitosti između hrvatskih vlasti i vlasti tzv. Republike srpske krajine, čak i uz angažman međunarodne zajednice, pokazao nemogućim rješenjem, politički vrh Republike Hrvatske odlučio se za vojnu operaciju. Uoči operacije Oluja hrvatska je vojska već osvojila važne geostrateške pozicije, te se nalazila na svega desetak kilometara zračne udaljenosti od Knina, glavnog grada Republike srpske krajine.
Oluja je počela 4. kolovoza u 5 sati ujutro napadom iz 31 pravca
Oluja je započela 4. kolovoza 1995. u 5 sati ujutro, a napad je izveden iz ukupno 31 pravca. Linija fronte protezala se na duljini od preko 600 km. Hrvatska strana mobilizirala je za tu priliku gotovo 200 tisuća pripadnika vojnih i policijskih postrojbi, dok se broj srpskih vojnika procjenjuje na oko 50 tisuća. Već drugog dana operacije ostvareno je 80 posto predviđenih borbenih ciljeva i oslobođen je najveći dio teritorija uključujući i središte paradržave grad Knin. Operacija Oluja službeno je završena 7. kolovoza u 18 sati.
Najveći dio srpskog civilnog stanovništva izbjegao je s područja Krajine po preporuci i na nagovor vlastitog političkog i vojnog rukovodstva uoči i na samom početku operacije Oluja. Procjenjuje se da je Republiku Hrvatsku tada napustilo oko 200 tisuća Srba. I dok je Oluja za lokalne Srbe značila odlazak u izbjeglištvo, lokalnim Hrvatima je ona omogućila povratak iz izbjeglištva. Ovom vojnom operacijom uspostavljen je ustavnopravni poredak nad većinom hrvatskog teritorija. Podunavlje na istoku zemlje koje će i dalje biti pod kontrolom lokalnih Srba reintegrirano je u hrvatski ustavnopravni poredak 1998., ali ne vojnim već mirnim putem.
Iako je operacija Oluja jedan od najvažnijih događaja suvremene hrvatske povijesti koji je između ostalog označio kraj višegodišnjeg rata i oslobađanje zemlje, ona će nažalost ostati upamćena i po brojnim negativnim posljedicama. Prema neslužbenim podacima tijekom i nakon Oluje pripadnici hrvatske vojske i policije ubili su nekoliko stotina srpskih civila, uglavnom staraca, koji su odlučili ostati u svojim domovima. Osim toga opljačkano je i zapaljeno nekoliko tisuća kuća u srpskom vlasništvu. Skoro tri desetljeća kasnije, za većinu navedenih zločina i dalje nitko nije odgovarao.
Ostale epizode serijala XX. stoljeće by Hrvoje Klasić pogledajte OVDJE.
