'Ja vodio gore neke Talijane prije par godina i živ se prepao: jedan kleči, a na oči mu krv udarila, pa na usta, na nos... Ali, nema na svijetu ruže koja ljepše miriše od njegove krvi. Evo ti ga na fejsu, Lodovico Pedone, fin čovjek, sin mu je onaj glumac Mateo, vidjet ćete ga neđe na filmu sigurno. Ima tu stigmi, ozdravljenja, svašta nešto. I nije Papa za Međugorje reko ništa loše, to mediji malo lažu, a vi ste iz tog posla pa znate. Mi smo Papi zahvalni što nam šalje izaslanika. Ustvari, on je već tu, samo se još ne zna gdje je ', rekao je Žarko Selak novinarima Slobodne Dalmacije koji su otišli provjeriti što se događa u Međugoriju.
'Ovo da ti kažem još: pa nije biskup Perić lud da prizna Međugorje! Normalno, đe bi biskup smio lagat kad se Gospa ukazala ovde u Bijakovićima, a ne dolje u Međugorju', ispričao je konobar Cica Kordić.
'Da boli njihovu djecu, svi bi došli Gospu molit'
'Mi odavde imamo najbolji pregled, svakog drugog u mjesecu Gospa se ukazuje kod plavog križa. Po pet tisuća ljudi bude. Ja sam osobno sigurna da je istina, kroz molitvene nakane i želje koje mi je Gospa uslišila', ispričala je novinarima Josipa Bulić koja drži suvenirnicu i kafić kod zadnje postaje na Brdu ukazanja.
'Ako i ima nešto manje Talijana, zbog krize, njih su sada poklopili Poljaci. Za koji dan dolazi im u Međugorje nadbiskup Henryk Hoser iz Varšave, lično ga Papa šalje. A gdje su još Česi, Slovaci, Korejci... Pa zar će tolki narod na ledini spavat? Treba nešto pojest i suvenir kući ponijet. Misle ljudi da se ovde samo pare prave, a niđe veze. Da zaboli njiovu djecu, svi bi došli Gospu molit. Sve je to zavist i ljubomora',rekal je još jedna vlasnica suvenirnice Jadranka Marija Misir.
Gradi se punom parom
Da se Gospa ukazala u bilo kojem drugom selu, mještani bi učinili isto, kažu stanovnici Međugorja koji tijekom zime, kad nema navale vjernika, dotjeruju stare i grade nove smještajne kapacitete. Otvaraju se pansioni i hoteli, a potrebe su iz godine u godinu sve veće.
'Prije rata, tamo devedesete, u Međugorju je bilo 950 kreveta, a danas ih je minimalno 20.000, ko u Splitu, i to su samo procjene. I svake godine još 500 do tisuću novih. Nekad je mjera za gradnju hotela bila autobus gostiju, 50 ljudi, a danas su dva ili četiri busa. I šta je, 500 metara od crkve – nema posla. Tako vam je, ko je bliže oltaru, bolje čuje misu', rekao je novinarima Željko Vasilj, voditelj Turističke zajednice u Međugorju.
Kroz godine su nicali apetiti i taj svjetovni, poduzetni nerv titrao je u svom ritmu, naspram onom umirujućem duhovnom, a skromna mjesna infrastruktura toliki rast ne može više podnijeti. Investiralo se u privatno, svatko na svojoj njivi ili kupljenoj parceli, podizale su se zgrade, prodavali apartmani i stanovi strancima, iznajmljivalo se cijele hotele partnerima iz inozemstva, ali je počelo i zapinjati, velika je ponuda i konkurencija obara cijene, mnogi bi sada prodali, ali nema tko kupiti, a kredite treba vraćati. Javni sadržaji ostali su siromašni. A mogli su biti zlatom optočeni, piše Slobodna Dalmacija.
Velik broj objekata izgrađen na crno
Barem trećina tržišta je crno, kažu upućeni Međugorci, a kontrole, propisi i zakoni ne mogu eliminirati sivu zonu. Nekoć su se ljudi bojali, a poslije rata to se promijenilo.
'Inspekcije su hodale, kazne se pisale i milicija ganjala. Umre ti čovjek u pansionu, i toga je bilo, prijavio ga nisi, pa sad trči brže-bolje u MUP i traži vezu da ti mrtva ilegalaca uskrsnu u papirima. Danas je drugo, gazda još voli globu platit – udare mu hiljadu maraka, a objekat mu vrijedi milion eura. Hvala lijepa, evo za jos dvije godine unaprijed i miran si neko vrijeme', otkrivaju neki od iznajmljivača, ali bi radije ostali u anonimnosti, razumije se i zašto.
Objekti su najčešće rađeni bez dozvola, a ni kanalizacije nema, tek su nedavno pružili cijevi kroz mjesto. Sve je na septičkim jamama. Još ako im dno nije betonirano, pa sve ode u kraško podzemlje, ne moraš svako toliko zvat i plaćat 'govnaru'.
Međugorje posjeti milijun ljudi godišnje
Ljudima je bila ponuđena i legalizacija, ali nije prošlo dobro, da su im komunalni doprinos i ostale stavke bile skupe, ko da su u Splitu, kako kažu. Ni besplatna aplikacija za prijavu gostiju nije se baš primila. Turističke evidencije ili pouzdanijih statistika nema, pa je teško i govoriti kako stoje stvari i koliko novca se tu vrti.
'Procjene su da Međugorje posjeti milijun ljudi godišnje, od čega je 70 posto onih koji u mjestu i borave. Zadrže se prosječno po 3-4 dana. Uvedena je ekološka renta prije par godina, od nje se skupi 1-1,5 miliona maraka, a i autobusi nam plaćaju vinjetu tako da i tu bude godišnje pola miliona eura', objasnio je Željko Vasilj.
Puno manje pričesti
Teško će vam ljudi otkriti poslovne tajne ili priznati koliko im gostiju dolazi, a jedini parametar koji može dati kakav-takav odgovor je broj pričesti koje objavljuje međugorski župni ured. A podaci govore da je taj broj pao za preko 200.000 u posljednje vrijeme: od 1,87 milijuna u 2013. godini, do 1,65 milijuna u 2016. Opao je i broj svećenika koji koncelebriraju, s 38,6 tisuća na 34,6 tisuća lani.
Sve su oči sada uprte u spominjanog Papina izaslanika, nadbiskupa Hosera, koji će u Međugorju biti više mjeseci.
'Papa Frane nam je veliku uslugu učinio i Međugorje zaštitio, to je prvi konkretni korak koji smo čekali više od 30 godina. Nadbiskup Hoser neće se baviti ukazanjima, nego pastoralnom službom, a mi tu ništa ne krijemo: on će ovdje vidjeti kako se služe svete mise, kako se vjernici ispovijedaju, da se sakramenti dijele u skladu s kanonom, da ovdje nema fanatizma', kazao je Vasilj.
Domaće bi malo razočaralo kad bi Međugorje bilo samo mjesto molitve, ali kad bi ga proglasili marijanskim svetištem – e, to bi ih već zadovoljilo, pa neka se onda i sto godina utvrđuje vide li vidioci ili ne vide, ukazuje li se ili ne. Zvuk strojeva, bušilica, mješalica, čekića i brusilica prožima čitavo područje svetišta koje se priprema za dolazak vjernika.
