Trebaju li Ivici Mudriniću "nadstrešnice koje želi legalizirati" ili nešto drugo? Nešto što nema i ne može imati, pa glumi da ima?
Predsjednik uprave HT-a mnoge je ovih dana svojim privremenim građevinskim rješenjem, bespravnim natkrivanjem čistog hrvatskog zraka na otoku Žutu, podsjetio na tinejdžericu opterećenu nedovoljno bogatim dekolteom koja je za potrebe fotografiranja u grudnjak nagurala čarape. S tim da su kod njega potencijalne koristi dugoročnije od atraktivne fotografije na profilu na Facebooku.
Poanta njegovog "pokroviteljstva", kako tvrdi tjednik Novosti, bila je snimanje građevina iz zraka. Dobra fotka mu treba zbog Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a taj zakon, da citiramo portal legalizacije-objekata.com, "omogućava bržu i lakšu legalizaciju većeg broja nezakonito izgrađenih objekata".
U tom zakonu piše i da se građevina ne može legalizirati ako je napravljena od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, pa stručnoj javnosti treba ostaviti na razmatranje kako se u to uklapa legalizacija montažne nadstrešnice koja se lako uklanja.
Vuk pojeo magare
Naravno da postoji izvjestan prostor za vjerovanje da aktualni predsjednik "krovne" udruge poslodavaca zaista razmišlja o ekološkoj proizvodnji hrane i vina u zaštićenom području i da krovovi ni na nebu ni na zemlji služe zaštiti njegovih freza i traktora. To je potanko objasnio u odgovoru Novostima. No ne treba zamjeriti ni onima kojima izgradnja nadstrešnica za mehanizaciju, koja se ne vidi na slikama, izgleda kao zaplet usred scenarija za novi nastavak hrvatskog serijala Vuk pojeo magare.
Kada se na dan objave teksta, u petak, suočio s povećom grupom novinara okupljenih u zgradi Hrvatske narodne banke, ovaj, inače rječit, čovjek odbio je odgovarati na pitanja o krovnim kvadratima na Žutu. Samo je rekao: "To su maliciozne budalaštine."
E sad – zašto to izgleda kao da bi na kraju epizode, možda čak i sezone, Mudrinić, kao što sumnjaju neki, mogao biti vlasnik omanjeg sela na Žutu, a ne poljoprivrednik?
Komunikator bez teksta
On je jedan od najbolje plaćenih menadžera u zemlji, pa se od njega i očekuje da zna reagirati u krizi i zaštititi imidž, kako svoje tvrtke tako i svoj. Zatim, ponovio je nekoliko puta da će se očitovati pisanim putem, nakon čega su njegovi suradnici brižno počeli skupljati kontakte svih prisutnih novinara. I, eto, prošlo je pet dana, a od šefa najmoćnije telekomunikacijske tvrtke u Hrvata ni poziva, ni SMS-a, ni e-maila, a bogme ni goluba pismonoše.
Glavni telekomunikator je takoreći inkomunikabilan po ovom pitanju. Problem sigurno nije u gadgetima za žičano i bežično brbljanje, jer ih ima više od bilo koga u državi.
Stručnjak bez mišljenja
Kako je onda moguće da nakon toliko savjeta o konkurentnosti, privlačenju investicija, gospodarskom napretku i socijalnoj pravednosti, koje nam svakodnevno dijeli bez pitanja, ovaj čovjek naprosto ostane bez riječi?
Moguće je, ako eventualno procijenite da je šutnja zlato, kao i čekanje da se sve zaboravi. Generalnim pokroviteljem nije nazvan samo zbog strasti prema crijepu, nego i zbog svih evenata i, prije svega, medija kojima kroz reklame daje neophodan svjež kapital. A kapital zaborava nema, što se ne može reći za pojedine afere.
Hazarder bez dozvole
Mora mu se priznati da je, kako kaže, ušao u rizik i ne zna se hoće li mu uspjeti legalizacija ovih bespravno podignutih krovova. Zar je Ivica Todorić mogao znati da će mu gradske vlasti izdati suglasnost da hotel u Parku prirode Medvednica pretvori u luksuznu rezidenciju? Čovjek je riskirao – dulje vrijeme glumio da ima sve potrebne dozvole i samo srećom je sve prošlo bez većih problema.
Mudriniću se također ne može osporiti i smišljanje inventivnog rješenja, koje je možda dovoljno revolucionarno da zavređuje novi patent i vrlo je vjerojatno inspirirano načinom gradnje njegove karijere u Hrvatskoj. Pogađate, to je gradnja od krova prema temeljima.
