Predsjednika Zorana Milanovića netko je prekinuo u govoru na obilježavanju dana Grada Zagreba povikom 'Slava Ukrajini!'. Milanović je na to kazao da nema razlike između tog pozdrava i 'Za dom spremni' te kako je to poklič najradikalnijih šovinista zapadne Ukrajine koji su radili s nacistima i pobili tisuće Židova, Poljaka.
Povjesničar Hrvoje Klasić za 24sata komentirao je tu Milanovićevu tvrdnju te kazao kako je ona samo djelomično točna. Podsjetio je da je 'Slava Ukrajini' izraz koji je postojao i prije nego što su pod njim pripadnici nacionalistčkog ukrajinskog pokreta u Drugom svjetskom ratu činili zločine protiv Poljaka, Rusa i Židova, dok je 'Za dom spremni' u tom obliku nastao u zločinačkoj NDH te ne postoji neki raniji dokument u kojem bi se taj izraz spominjao.
Kompromintirani pozdrav
"Zoran Milanović je u ovom slučaju najvećim dijelom u pravu. Treba znati povijesni kontekst pozdrava 'Slava Ukrajini'. Naime, u trenu napada Njemačke na SSSR, u lipnju 1941. Hitlerovi vojnici prodiru kroz Ukrajinu. Bez obzira na to što će kasnije u Ukrajini biti partizana, tada je postojao i veliki broj ukrajinskih nacionalista koji su bili protiv SSSR-a, a koji su dali podršku Hitleru. Najpoznatiji ukrajinski nacionalist bio je Stepan Bandera koji će postati sinonim podrške Hitleru, jedan od glavnih pozdrava koje je pritom koristio bio je 'Slava Ukrajini'. U tom je smislu taj pozdrav vrlo kompromitiran jer su ga koristili nacionalisti koji su tijekom rata surađivali s Hitlerom", kaže Klasić.
Ipak, dodaje, velika je razlika u tome što je 'Slava Ukrajini' pozdrav koji se spominje već krajem 19. stoljeća te naglašava nacionalni ukrajinski segment, za razliku od DZS koji se prije nije koristio.
"Dakle, taj je pozdrav postojao prije kolaboracije s Hitlerom, ali je kompromitiran Banderom. Pogrešno je od strane Ukrajinaca da ga koriste jer je loš primjer, simbolizira borbu protiv Rusa, ali na krivi način jer ga se veže uz podršku Hitleru", zaključio je povjesničar Hrvoje Klasić.
Povijesno porijeklo
Izraz "Slava Ukrajini" prvi put se spominje u rukopisu pjesme "Do Osnovjanenka" iz 1839. godine najpoznatijeg ukrajinskog pisca Tarasa Ševčenka.
Slogan "Slava Ukrajini!" i odgovor "Po cijelog zemlji slava!" koristio se i među harkivskom ukrajinskom studentskom zajednicom krajem 19. stoljeća, a kasnije je temeljem te zajednice 1900. godine nastala prva moderna ukrajinska politička stranka pod ruskim patronatom - Revolucionarna ukrajinska stranka.
Poklič se masovno počeo koristiti 1930. godine i postao je pozdrav Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN) , a povjesničar Oleksandr Zaicev s Ukrajinskog katoličkog sveučilišta u Lavovu prije nekog je vremena za Deutsche Welle rekao:
"Postoje zapisi koji pokazuju da su tijekom sudskih saslušanja protiv vođe OUN Stepana Bandere 1936. godine njegove pristaše dodale fašistički pozdrav rukom uz slogan 'Slava Ukrajini'.
Ukratko, kao što se kontroverzni lider ukrajinskih nacionalista Stepan Bandera ne može izjednačavati s Pavelićem (surađivao je s nacistima, ali su ga oni i uhitili, njegovi pristaše su činili zločine, ali nema dokaza da ih je on osobno poticao ili naređivao, poslije rata je živio u Njemačkoj i surađivao s britanskom obavještajnom službom, ali ga je likvidirao agent KGB-a), tako se, smatraju povjesničari, ni pozdrav Slava Ukrajini ne bi trebao izjednačavati s pozdravom 'Za dom spremni' koji je bio isključivo ustaški, dakle zločinački.
Tajna veza između nogometaša i spornih pozdrava
Tijekom Svjetskog prvenstva u nogometu u Rusiji hrvatski nogometaš Domagoj Vida, koji je svojevremeno igrao u Ukrajini, izgovorio je ovaj slogan u video-snimci objavljenoj nakon pobjede Hrvatske nad Rusijom u četvrtini finala. Snimka je izazvala negativne reakcije u Rusiji. Vida je pokušao snimku predstaviti kroz šalu, ali se kasnije ispričao i dobio opomenu od FIFA-e. Jedan drugi hrvatski nogometaš ozbiljno je kažnjen zbog pozdrava Za dom spremni.
Josip Šimunić je pak izgovorio 'Za dom spremni' nakon meča protiv Islanda 2013. godine. FIFA ga je zbog tog poteza suspendirala na 10 utakmica uz kaznu od 30.000 švicarskih franaka, a kažnjen je i na Sudu u Zagrebu. Prvobitno je kažnjen s 5.000 kuna, ali mu je Visoki sud u Zagrebu tu kaznu dodatno povećao, pa je Šimunić morati isplatiti 25.000 kuna.
