Prošlo je točno 82 godina od kada je na današnji dan - 10. travnja 1941. - niknula Nezavisna država Hrvatska.
Prije 4 dana, pak, slavni bivši hrvatski košarkaš Franjo Arapović gostovao je u studiju Net.hr-a i skoro sat i pol vremena s našim sportskim novinarom Silvijom Maksanom pričao o svemu, pa i o NDH. U prvom dijelu razgovora govorio je Franjo Arapović i o Nezavisnoj državi Hrvatskoj:
Franjo Arapović u studiju Net.hr-a
"Čitav život sam težio toj našoj državi Hrvatskoj, pa i u Jugoslaviji. Bio sam broj 1 i kad smo u tajnosti dogovarali prvi opći sabor HDZ-a. I od 20 poznatih iz Hrvatske samo je Franjo Arapović došao u Lisinski. Što se tiče NDH, za mene je to bila težnja hrvatskog naroda za državom. Ja ću vama reći, mi kad smo bili u Lisinskom 1990. - kad je bio prvi sabor HDZ-a, kad smo prvi put vidjeli hrvatske zastave, šahovnice, kad se svirala Lijepa naša... Mislim, lako je sad ljudima pametovati, pričati neke nebuloze. Znate, kad imate dva Hrvata i ne znaš tko za koga radi - da li je ovaj u civilu - ne možeš ući u Lisinski, gdje ćeš kad završi Lisinski? Najgore je bilo izaći iz Lisinskog. Ne znaš tko će te klepiti ili uhapsiti. Nemam problem s tim da se zabranjuje slovo U, ali ajmo onda zabranit i kokardu i petokraku, a ne samo stigmatizirati ustaštvo kao nešto što ne valja, kao nešto što se treba zabraniti. Jednake kriterije treba za sve", rekao je Franjo Arapović i dodao:
'NDH je bila težnja hrvatskog naroda za državom'
"Znači, NDH je bila težnja hrvatskog naroda za državom. Normalno da ne možeš imati sve idealno. Ni ovo što su radili za vrijeme NDH - to se ne može opravdati. Ali, recite mi koje države ne rade loše stvari? Znate zašto je oko NDH javnost podijeljena? Znači ušuti Hrvate da ne pričaju - da ništa ne rade i ne misle. Ako što pisnu, oni su ustaše. I odmah im nabij na glavu NDH, odmah, isti moment. Što god Hrvat kaže - on je ustaša, on slavi 10. travnja. Odmah neko stigmatiziranje. I ono što nije istina, počevši od Jasenovca koji je bio zločin, ali nemojte mi govorit da je pobijeno 700 000, da je ubijeno 500 000 djece s Kozare... Pa, kako je živjeti s tim mitom?! Znaš da to nije tako. To je ono - ne daj Hrvatu iznad vode".
Franjo Arapović nam je nadalje pričao:
"Bio sam s ljudima čiji su roditelji pomagali djeci s Kozare. Gledam neki dan taj film, pa to nema veze i to je bio problem Hrvata. Taj film nema veze sa stvarnošću - film o ovoj Dijani, što je spašavala djecu s Kozare. Oni su napravili film da je to čudo, a djeca su završila u katoličkoj crkvi, katoličkim domovima u Karlovcu, Zagrebu i da bi jedan veći dio završio u Beogradu u Srbiji. A oni da je to sve pobijeno. Htio sam da Hrvatska bude sa svim narodima kako je bilo zamišljeno u prvom programu HDZ-a - čak s autonomnom pokrajinom za Srbe što je davao Tuđman."
'Ante Pavelić poklonio je mojem ocu značku kad se učlanjivao u uzdanice'
Na početku intervjua Franjo nam je govorio o svom pokojnom ocu. Otkrio nam je kako mu pokojni otac, koji je prošao jedan dio križnog puta i vraćen iz Bleiburga kad je imao samo 18 godina (tri mjeseca je pješačio) - o tome nije pričao do 1990.
"Tek kad je otac došao na moju svadbu opustio se sa značkom koju mu je poklonio Ante Pavelić kad se učlanio u uzdanice, a to je bilo deset dana prije nego što je pala NDH. Pokupili ih sve i sad on nama priča kako je napokon dobio suho odjelo, suhu košulju, cipele, sve... I on je, hajde, preživio sve to. Mi djeca nismo puno znali o tome. Tek kasnije smo to doznali. Ja sam uvijek imao u Zagrebu ljude koji su potencirali tu Hrvatsku. Poznavao sam puno fratara, biskupa, vidio sam u razgovoru s njima da sam na jedan primitivniji način to pokazivao. Ali, pazilo se na mene, ipak sam bio zvijezda".
Za napomenuti kako sve navedeno možete vidjeti u priloženom videu gore u prvih pola sata.
