Ima li još uopće igdje mjesta u gradu Dubrovniku za ikakvu gradnju, za ugurati negdje nekakvu zgradu ili objekt? Noviji dio grada već se odavno doima kao košnica koja se zgurala uz Grad, staru jezgru, i posve je jasno da je svaki četvorni metar građevinskog zemljišta dragocjen poput zlatne poluge. Nema sumnje da će se sve izgrađeno uspjeti dobro prodati: cijene četvornih metara stambenih kvadrata u Dubrovniku u ovom trenutku kreću se od 3500 do 5000 eura. Unatoč tom dojmu da više nigdje ništa neće stati gradilišta niču, ponegdje doslovno uz litice, strše dizalice…
Najveće otvoreno gradilište u Dubrovniku je zgurano u centru, uz stadion Juga, ispod ulice koju Dubrovčani nazivaju Bourbon, a službeno se zove Ulica bana Josipa Jelačića: zbog radova na stambeno-poslovnom kompleksu privatnih investitora ulica je zatvorena već mjesecima, zbog njezina urušavanja već više puta su pozivani inspektori, na lokalnim portalima objavljuju se foto i video svjedočanstva o "zabranjenim" ili "štetnim" građevinskim radovima, pa i u sitnim noćnim satima, prošlo ljeto bilo je i propitivanja – tko to može graditi i raditi usred turističke sezone? Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković (HDZ) teatralno je pozivao inspekciju, ali eto, "privatni investitori", kao da su jači od njega i od cjelokupne gradske vlasti. Dubrovčani ih jednostavni nazivaju "građevinski lobi". Nevidljivi, a izgleda da rade što hoće.
Na tabli na gradilištu podno Bourbona kao investitor navedena je tvrtka Oštrice d.o.o., a izvođač radova je Projekt Gruž d.o.o., tvrtka koja je ujedno i suvlasnik tvrtke Oštrice d.o.o. Drugi vlasnik tvrtke je moćan odvjetnik iz Varaždina, dubrovačkog podrijetla, Oleg Uskoković. Direktor je Petar Luburić, gospodin kojeg će se stariji čitatelji sjetiti kao jednog od aktera u legendarnoj Aferi Dubrovačka banka. Luburić je tada bio šef SZUP-a, tajne policije, blizak Iviću Pašaliću, utjecajnom suradniku pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Vlasnici tvrtke Projekt Gruž d.o.o. su Mario i Nino Slezak, sinovi mostarskog tajkuna Dina Slezaka, vlasnika lanca kladionica koji je blizak i s predsjednikom HDZ-a BiH, Draganom Čovićem. Uz mlade Slezake, kao vlasnici tvrtke Projekt Gruž upisani su i zagrebački odvjetnik Josip Pažin (iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri) te Mato Bračić i Tibor Mladinić, poznati i kao ugostitelji, vlasnici restorana Bowa na otoku Šipanu. No, lokalni poznavatelji građevinskog pothvata smatraju da su u građevinskom dijelu projekta "glavna" – braća Slezak, a za kontakt s politikom i "cijelim svijetom" – odvjetnik Oleg Uskoković.
Utjecajni odvjetnik Oleg Uskoković (sasvim lijevo) i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković (do njega)
Fantastično zemljište ugrabljeno za svega 27 tisuća njemačkih maraka
Za pribavljanje atraktivnog zemljišta bio je pak zadužen direktor tvrtke Oštrice d.o.o., Petar Luburić, bivši obavještajac koji se pod nejasnim okolnostima premetnuo u poduzetnika s mnogo nekretnina, i njegov prijatelj Pero Vićan, kontroverzni građevinski poduzetnik, osuđen s bivšim gradonačelnikom Dubrovnika, Androm Vlahušićem u Aferi Šipan i ujedno lider stranke Dubrovački demokratski sabor čija tri vijećnika trenutačno podupiru HDZ-ovog gradonačenika Matu Frankovića. I Vićan je jedan od aktera Afere Dubrovačka banka, povezan s Petrom Luburićem.
U vrijeme brzog rasta Dubrovačke banke, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, Vićan je bio predsjednik Nadzornog odbora banke, a tadašnji predsjednik uprave banke, Neven Barač, kojeg su smijenili poznati i nepoznati ortaci po brzom postupku, tvrdio je da je Vićan tražio da mu ispod cijene proda dionice tvrtke Dubrovačko primorje koje su bile u portfelju banke, a da će ga on zauzvrat podržati. No, Barač nije dao dionice ispod cijene, a Vićan je podržao ortake koji su smijenili Barača – te ubrzo stekao željene dionice. Tvrtka koju je kontrolirao Vićan uspjela se upisati na zemljište koje je kao društveno vlasništvo bilo u okviru SOUR-a Dubrovkinja, a kao razlog upisa, prema istraživanju Dubrovačkog dnevnika, navedeno je da je tvrtka Dubrovačko primorje koristila dio tog zemljišta, dvije parcele. A onda 1998. tvrtka Dubrovačko primorje prodaje te dvije parcele tvrtki Rut d.o.o., iznimno povoljno – za 27 tisuća tadašnjih njemačkih maraka. I državna revizija je potvrdila da se radi o skandalozno niskom iznosu, jer je u ožujku 1995. parcela procijenjena na 378 tisuća DEM.
Vlasnice tvrtke Rut bile su: Ane Vićan i Luce Butijer. Ane je supruga Pere Vićana, a Luce Butijer direktorica u tvrtki Dubrovačko primorje, tvrtki koju vodi Pero Vićan. No, tvrtka Rut je ubrzo odradila svoje. Kupuje je, objavio je Dubrovački dnevnik 2014. godine, u tekstu pod naslovom "Kako se Pero Vićan domogao atraktivnog zemljišta Dubrovkinje pored Jugovog bazena", odvjetnik Oleg Uskoković. Zajedno s tvrtkom Uskoković je, piše Dubrovački dnevnik, kupio i zemljište, to isto atraktivno, jefitno kupljeno zemljište, a tvrtka mijenja i naziv u Oštrice. No, sam Uskoković, na naše pitanje može li nam objasniti okolnosti pod kojima je kupio tvrtku odgovara pismeno da tvrtku Rut d.o.o. nije kupio, nego ju je preuzeo 2012. godine "kao odvjetnik za račun svojeg klijenta koji je cijelo vrijeme bio stvarni vlasnik društva, a to je i danas".
Lančana reakcija: od jeftinog zemljišta do milijuna uz pomoć izmjena GUP-a
Kako bilo, 2014. godine,u vrijeme gradonačelnika Andra Vlahušića, provedene su promjene GUP-a koje su omogućile gradnju upravo na tom jeftino pribavljenom zemljištu. Prije otprilike godinu dana otvara se gradilište: počinje izgradnja golemog stambeno-poslovnog objekta, gradi se i kopa, još se ne naziru konture, no nema sumnje – biti će to golemo zdanje i svi oni koji su sudjelovali u neobičnoj lančanoj reakciji, od jeftino ugrabljenog "društvenog" zemljišta do gotovih kvadrata, nabacit će još poneki milijun na svoje hrpe milijuna. Uskoković na pitanje o svom odnosu s Vićanom odgovara da ga je "upoznao prije desetak godina". Petra Luburića pak poznaje oko 15 godina, a s njime poslovno surađuje desetak godina.
Šteta što iz škrtog odgovora ne možemo saznati nešto više o tom neobičnom poslovnom udruživanju, no linija udruživanja se lijepo ocrtava: od stare garde, još iz vremena pretvorbenog ortakluka i brzopoteznog propadanja banaka, Pere Vićana i Petra Luburića, do novovalnog igrača, naoko nevidljivog, ali fantastično umreženog u politiku i biznis - Olega Uskokovića. O napredovanju gradnje ispod urušene ulice, iako je u registar upisan kao suvlasnik tvrtke koja je na tabli gradilišta navedena kao investitor, Oleg Uskoković odgovara – da nema informacija. "Nemam informacije o tome kako napreduje projekt izgradnje ispod Ulice bana Josipa Jelačića jer uopće nisam uključen u taj projekt niti imam ikakvih informacija o poslovanju društva koje ga vodi", stoji u njegovu pisanom odgovoru.
Odvjetnik Uskoković je rođeni Dubrovčanin, sin poznatog, dugogodišnjeg direktora, a potom najvećeg dioničara Atlantske plovidbe, Želimira Uskokovića. Oleg Uskoković preselio se u Varaždin nakon što se oženio sutkinjom iz Varaždina, no uvijek je ostao vezan za Dubrovnik. Zanimljivo je da u njegovom varaždinskom odvjetničkom uredu radi i Damir Habjan, poznati HDZ-ovac, kandidat za gradonačelnika Varaždina na posljednjim lokalnim izborima.
Radovi u Ulici bana Jelačića u Dubrovniku
Moćan odvjetnik sin poznatog dioničara Atlantske plovidbe
Oleg Uskoković je nesumnjivo jedan od najmoćnijih hrvatskih odvjetnika-poduzetnika ali uvijek, očito, nastoji ostati – nevidljiv. Daleko od medija. Nema njegovih izjava ni fotografija. Ni u varaždinskim niti u dubrovačkim lokalnim medijima. No, njegovo ime iskače u nizu afera, od Afere Spice, kada su menadžeri Podravke 2008. bili optuženi za izvlačenje novca iz tvrtke, do Afere Pokora, kada je u Dubrovniku otkriven lanac tvrtki koje je tajno osnivala Dubrovačka biskupija u suradnji s tvrtkom Midia Grupa iz Švicarske – koja je gradila javnu garažu u vrijeme mandata gradonačelnice Dubravke Šuice, a cilj je bila zarada na mešetarenju zemljištem.
"U svojoj sam karijeri bio angažiran od mnogih kompanija i sudjelovao sam u velikom broju pravno i poslovno složenih transakcija, stoga nije neobično ako se moje ime u nekom svojstvu pojavi u nekoj od takvih transakcija. No, moram naglasiti da nikada i niti u jednom od tih slučajeva u pitanje nije dovedena pravna dopuštenost ili poslovna moralnost mojeg rada i djelovanja, kao pravnog zastupnika ili u bilo kojem drugom svojstvu", odgovorio je Uskoković na naše pitanje kako komentira činjenicu da mu se ime pojavljuje u aferama kalibra Spice i Pokora.
Osim u dubrovačkim tvrtkama, Uskoković je aktivan i u nizu drugih kompanija. Proteklo je ljeto, primjerice, preko svoje češke tvrtke posredno stekao 47 posto tvrtke Medika, jednog od najjačih hrvatskih dobavljača lijekova i sanitetskih potrepština. U službenoj biografiji navodi da je rođen 1966., diplomirao je pravo na Pravnom fakultetu 1994., član je nadzornih odbora u nizu tvrtki, manje ili više uspješnih: od Nexe grupe, Našicecementa, Medike, Atlantske plovidbe do PBZ Investa. Jedno je sigurno, Uskoković i dalje provodi mnogo vremena u Dubrovniku. Kada smo ga zvali u varaždinski ured, službenica je ljubazno objasnila da je gospodin Uskoković upravo otišao u Dubrovnik. A tamo je i investitor, i koncesionar i – pravni savjetnik u Gradu Dubrovniku istodobno!
Nije li pretjerano očekivati da će Grad Dubrovnik, odnosno, gradonačelnik Mato Franković reagirati odlučnije oko razorne gradnje ispod Bourbona ili na bilo kojoj drugoj lokaciji kada je odvjetnik i nevjerojatni poduzetnik Oleg Uskoković ujedno i - pravni zastupnik grada Dubrovnika? Sam Uskoković potvrđuje da surađuje i s gradonačelnikom Frankovićem. Upoznali su se nakon što ga je "jedna državna ustanova angažirala na području Grada Dubrovnika.""Nakon što je moje odvjetničko društvo uspješno razriješilo složenu pravnu situaciju na navedenom slučaju, angažirani smo da zastupamo Grad u jednom sudskom sporu u kojem je Grad tuženik za isplatu iznosa od 609.000,00 kuna", odgovara nam Uskoković, no ne želi otkriti o kojem se to točno sporu radi i kada je došlo do njihove suradnje.
Dubrovački gradonačelnik Mato Franković
Uskoković u tri godine zaradio od Grada Dubrovnika 49.000 kn
I iz ureda gradonačelnika Mate Frankovića potvrđuju nam da je odvjetnik Oleg Uskoković angažiran i na poslovima za Grad. "Odvjetnički ured Uskoković i partneri d.o.o. zastupaju Grad Dubrovnik u trima predmetima odnosno sporovima (jedan se vodi radi isplate, drugi radi utvrđenja i uknjižbe te treći radi naknade za oduzetu imovinu), a koji su postupci još u tijeku. Grad Dubrovnik je na ime odvjetničkih usluga odvjetničkom uredu gospodina Uskokovića u trogodišnjem razdoblju isplatio ukupno 49.287,50 kuna", stoji u odgovoru iz ureda gradonačelnika. No, gradonačelnik Franković odbija sumnje da je s Uskokovićem razvio prijateljski odnos. Kaže da su oni tek "poznanici".
Nedvojbeno je, međutim, da gradonačelnik surađuje s odvjetnikom Uskokovićem, da sjede na istim sastancima, da se zovu telefonom, da imaju "direktnu liniju". Jedna jedina fotografija na kojoj se može naći Olega Uskokovića je upravo ona na kojoj na sastanku u Dubrovačko-neretvanskoj županiji sjede jedan pored drugog. A istovremeno, Uskokovićeva tvrtka je upisana kao investitor na tabli gradilišta zbog kojeg gradonačelnik zove inspekciju, pa i podnosi – kaznenu prijavu!
"S obzirom na to da je investitor, tvrtka Oštrice, svojim radnjama ugrozila imovinu Grada Dubrovnika gradonačelnik je podnio kaznenu prijavu protiv iste. Za gradonačelnika Frankovića svi su investitori, bez obzira o kome se radilo, jednaki, a ova gradska uprava posluje isključivo po zakonu", stoji u pisanom odgovoru iz Grada Dubrovnika na upit Net.hr-a nije li gradonačelnik u neprimjerenom odnosu ako istovremeno poslovno surađuje s jednim od suvlasnika tvrtke investitora koja podriva Bourbon street. Drugim riječima, gradonačelniku Frankoviću je sasvim ok da malo kooperativno sjedi s Uskokovićem, a onda ga malo tuži. Kao da je Uskoković jači i moćniji od njega?
Neobični manevri s koncesijom za plažu u Lapadu
Naime, slučaj podrovana ulica nije jedino mjesto gdje se pojavljuje Oleg Uskoković kao poduzetnik na dubrovačkom području. On je ujedno, zajedno s direktorom iz građevinskom projekta, svojim dugogodišnjim suradnikom, Petrom Luburićem, glavni koncesionar na jednoj od najpoznatijih i najunosnijih plaža u Dubrovniku, na plaži Lapad. I tu su se događali zanimljivi zahvati. Prvi vlasnik tvrtke Dubrovački zalasci sunca koja je dobila koncesiju od Dubrovačko-neretvanske županije za uređenje plaže bio je bosansko-hercegovački poduzetnik Stanislav Mucić, no on 2016. prodaje tvrtku – i koncesiju – tvrtki dugogodišnjeg zaposlenika lokalne Turističke zajednice, Siniše Jerosimića. Već tada se u lokalnim medijima propitivalo jesu li uz Jerosimića u kombinaciji i Oleg Uskoković i Petar Luburić no on je – odgovarao da mu je Uskoković samo pravni zastupnik a Luburić prijatelj. Danas je to prijateljstvo zapečaćeno i u papirima: i Oleg Uskoković i Petar Luburić upisani su kao vlasnici tvrtke.
U međuvremenu je plaža toliko promijenila izgled da se pisalo i o "ekocidu" – naime, sistematično je "očišćeno" sve zelenilo, redovno se propitivalo je li moguće da je sve što se radilo i gradilo legalno, ali lokalne vlasti nisu reagirale na prosvjede aktivista niti građana koji su zahvate tvrtke Dubrovački zalasci sunca smatrali ozbiljnim zamračenjem slike Dubrovnika. Uskokovićevi građevinski partneri, braća Slezak, već imaju u planu izgradnju na jednom od rijetkih preostalih komadića zelenila, između Ville Palma i Fine, komadiću koji je u posljednjih izmjenama GUP-a prestao biti zelena zona i postao građevinska. Planira se izgradnja stambeno-poslovne zgrade 38 metara u visinu sa 120 parkirnih mjesta u "dubinu". No, Oleg Uskoković kaže da niti jedna tvrtka u kojoj je vlasnik "nije angažirana na gradilištima u Gradu Dubrovniku." Naravno, nije njegova, nego njegovih poslovnih partnera. U tom grozdu tvrtki uvijek je lako reći: nismo mi, nego oni.
Foto: Net.hr
Lokalni portal dubrovnik.net prije nekoliko mjeseci objavio je i apokaliptičnu fotografiju bagera koji je ordinirao na samoj obali u Štikovici – susjedi su alarmirali nadležne službe jer su bili uvjereni da netko gradi nelegalno jer tu se ipak radi o pomorskom dobru. Pokazalo se, međutim, da investitor Mario Slezak, jedan od braće Slezak koji s Uskokovićem i Luburićem gradi ispod Bourbona, te da ima valjanu građevinsku dozvolu. I tako dalje. Nema sumnje da ekipa Uskoković-Luburić-Slezak posluje vrlo dobro. Koliko ih voli vlast potvrđuje i podatak da je tvrtka Dubrovački zalasci sunca registrirana i na listi poreznih dužnika zbog neplaćenog poreza na koncesiju za 2018. godinu: dugovanje im iznosi 1.243.269,98 kuna.
Oleg Uskoković, uostalom, sjedi bez problema na dva stolca: malo je poduzetnik i pravni zastupnik svakojakih investitora ili investira osobno iz očito nepresušne kase ili upravlja koncesijama, a onda opet pravno savjetuje lokalnu vlast koja bi trebala zastupati javni interes. Gradonačelnik Mato Franković objavio je u veljači ove godine, nakon što su građani prosvjedovali zbog monstruozne izgradnje podno Bourbona, na vlastitom Facebook profilu da je on "nemoćan" i da je gradnja omogućena izmjenama GUP-a (iz Vlahušićeva vremena, ali uz ruke HDZ-ovih vijećnika), no da će ih on izmijeniti da se takvi slučajevi ne bi događali. No, koliko može biti uvjerljiv, ako mu većinu drži stranka Pere Vićana, čovjeka koji je preprodao nekoć državnu zemlju za tu istu izgradnju, a pravno ga savjetuje suvlasnik tvrtke investitora? Novo lice HDZ-a izgleda da se i u Dubrovniku uspjelo uplesti u mreže starih i moćnih igrača za koje se još uvijek koristi tako nevina riječ - "lobi".
