Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Dragi maturanti, pokažite nam srednji prst!

Draga generacijo 2013., gledam ova pitanja s mature koja su vas naljutila. ‘Budućnost nam se svela na puko pogađanje odgovora’, kažete vi novinaru internetskog portala. S obzirom da sam maturirala otprilike u vrijeme kad ste vi rođeni, dopustite da vam kažem par stvari o vašoj budućnosti.

Ponekad će, istina, ovisiti o pukom pogađanju odgovora. Pola života je pogađanje odgovora. Ja i dalje ponekad pogađam odgovore na neka pitanja. Naprimjer, što znači biti dobar roditelj. Je li mi sin dovoljno odrastao da sam ode na drugi kraj našeg grada biciklom. Kako razviti njegove talente i darovitosti, to je recimo pitanje na koje nemam precizan odgovor.

Treba jednostavno – razmisliti

Nemam precizan odgovor niti zašto smo ovdje niti kog boga ovdje radimo. Ovo što vas muči nije bilo puko pogađanje odgovora. Trebalo je jednostavno – razmisliti.

Znam, sustav je naopak i sustav vas ne uči razmišljanju. Uči vas štrebanju, uči vas naučenim odgovorima, uči vas serviranim informacijama. Da, sustav nije postavljen kako bi trebao. Ali ni vi ne koristite najbolje od njega. Prihvaćate da je tako, a zaboravljate – ili vas nisu tome naučili – da stvaran život ne funkcionira po principu ponuđenih točnih odgovora. Niti po principu ispitne literature koju ćete savladati i onda primijeniti u praksi.

Možete se zadovoljiti time, ispuniti normu i krenuti u život. Koliko ćete biti uspješni? Uspješni ljudi pronalaze rješenja izvan postavljenih im okvira, neovisno o tome čime se bave. Uspješni ljudi znaju iskoristiti znanje koje imaju. Uspješni ljudi postavljaju pitanja. A vi ste, eto, zapeli na prvoj prepreci. Na prvoj koja je od vas tražila da pokažete da imate stvarno znanje. A vi kažete – puko pogađanje odgovora.

I danas, 18 godina kasnije, bez poteškoća znam odgovore na postavljena pitanja

Opet, maturirala sam u vrijeme kad ste vi rođeni. I danas, 18 godina kasnije, bez poteškoća znam odgovore na postavljena pitanja. A nisam genijalac. Niti se u životu bavim književnošću.

Nečiji anonimni glas, glas nekog od vas, ljuti se što se tražilo poznavanje autora nekih stihova. Meni su ti stihovi dobro poznati.

Moj križ svejedno gori mi je jako dobro poznata i danas je znam ponekad potražiti i jednostavno – pročitati. Eto tako, jer mi nešto govori, jer pokreće nešto u mojoj nutrini. Jer mi rasplamsava maštu. Jer znam i pozadinu te pjesme i govori mi – ta pjesma – govori mi snažno i odlučno, daje okvir nekim mojim razmišljanjima. Znam puno pjesama napamet. Znam ih jer sam ih prepisivala u bilježnicu. Puno sam toga prepisivala u bilježnicu. Stihove, komade romana, dijelove priča. To je moj način da nečije riječi učinim svojima. Da ih shvatim. Da mi ono što čitam ima smisao.

Što će nam Vergilije, Ivan Bunić Vučić ili Krleža?

Vjerojatno se, kao i mnogi prije vas, pitate što će to nama? Što će nam Vergilije? Što će nam Ivan Bunić Vučić, što će nam hrvatski latinisti, što će nam Krleža i njegove preduge rečenice? Ama baš ništa. Nećete jednostavnije plaćati svoje račune niti će vas na razgovoru za posao netko pitati o Krleži. Možda vas pitaju, a onda mi javite tko vas je pitao, voljela bih s tom osobom popiti kavu. Ali znanje nije samo praktična stvar. Znanje je razumijevanje svijeta oko vas. Znanje je ključ koji će vam pomoći da naučite razmišljati i više od toga – da pronađete svoj glas.

Oprostite na tonu koji je, eto, malo odrastao jer vam govori netko tko je maturirao 1995. godine, kad je većina vas rođena. Imala sam cijeli vaš život, 18 punih godina, vremena da promatram budućnost kakva vas očekuje. Jer vidite, ja sam imala luksuz koji vi nemate. Mogla sam te 1995. godine bez straha upisati nešto razumno i praktično, kao što je kombinacija komparativne književnosti i indologije.

Od početka vas pripremamo da mislite praktično i birate mudro

Mogla sam jer smo još vjerovali da ću nešto raditi u životu i s tom ludom kombinacijom predmeta čiju praktičnu primjenu tek moram otkriti. Vi taj luksuz nemate. Od početka vas pripremamo da mislite praktično. Što ćete raditi s tim? Što će vam, zaboga, povijest umjetnosti i lingvistika? Što ćete ako završite dizajn? Ili slikarstvo? Gdje ćete raditi? Što ćete raditi?

Najgore je što ni vi, koliko vidim po ovoj vašoj maloj pobuni, ne vjerujete da znanje možete unovčiti. Ne vjerujete da možete i trebate živjeti ono što volite. Pa bila to i ta kombinacija indologije i komparativne. Usput, imam prijatelje koji su završili upravo te šašave smjerove. Obožavam razgovore s njima. I mislim da su sretni, možda i sretniji od onih koji su se – na nagovor nas odraslih, koji znamo kako svijet funkcionira – spremali za ekonomiju, menadžment i slične praktične smjerove.

Smjerove koji će osigurati posao. I egzistenciju. I plaćanje računa i stambeni kredit (nemojte u švicarcima) i udoban obiteljski automobil. Nisu im, doduše, rekli što znači živjeti. Niti što znači izraziti sebe. Niti da na tom nekom poslu moraš dnevno provoditi barem osam sati pa bolje biraj mudro, biraj ono što će te veseliti i ispunjavati prije nego se pomiriš sa sudbinom i odmah u 7 ujutro počneš razmišljati o onom divnom trenutku kad ćeš u 8 navečer sjesti na kauč i podići noge u zrak.

Morate imati znanje. Morate raspravljati o idejama u opskurnim knjigama. Morate se svađati oko filozofskih načela. Možda vam kompletna povijest svjetske književnosti, pa i taj nesretni Vergilije, koji vas je ovih dana toliko naljutio, neće biti od praktične koristi, ali ostat će negdje s vama i pomoći će vam da nađete svoj glas. Pomoći će vam da nađete svoju stvarnost. Jer ako to ne uspijete, nametnut ćemo vam svoju stvarnost. Hoćemo, jer smo duže ovdje. Hoćemo, jer smo prije počeli. Hoćemo, jer smo uvjerljiviji i jer ćemo vam jednostavno reći da se to tako radi.

A vi ćete – nadam se da nećete – odgovore tražiti u priručnicima i uputama i prihvatiti naše odgovore kao svoje. Naše je, a pod naše mislim na nas koji smo svoje mature odradili i koji sad govorimo u divnim rečenicama koje vas sigurno nerviraju, a koje počinju s “u moje vrijeme”, da vam ponudimo naš svijet. Vaše je da ga pristojno, ali odlučno odbijete. Kako ćete to učiniti kad vas zbunjuju glagolska vremena i imperativi, kako ćete to učiniti kad ne čitate i kad zatvarate svoj svijet u kutiju koju smo vam namijenili? A moramo tako funkcionirati jer tako svijet funkcionira otkako postoji. Mi vam postavljamo prepreke, vaše je da ih preskočite.

I da, nećete imati nikakve koristi od povijesti umjetnosti, ali možda vam pomogne razmišljati izvan okvira koje vam zadajemo. Nećete se naći u situaciji da na poslovnom sastanku citirate Vergilija (iako biste baš mogli), ali možda pronađete u njegovim riječima nešto što inspirira. To je zadatak znanja. Zato čitamo. Da nam drugi ljudi, pametni i daroviti ljudi, pokažu drugačiji svijet. Da ponesemo njihovo naslijeđe i ugradimo u njega nešto svoje.

Pokažite na taj proverbijalni srednji prst!

Draga generacijo maturanata 2013. godine, budućnost koja vas očekuje tražit će od vas mnogo. Ne samo znanjem i vještinama. To slušate godinama već: dolazimo na tržište na kojem se traže titule i diplome. I to je istina. Ali tražit će se od vas da se u moru onih s diplomama i kvalifikacijama istaknete. Da budete kreativni. Da razmišljate izvan zadanih okvira. Da se, kvragu, usudite. To je vaš izazov i da, nećemo vam olakšati.

Nećemo jer zapravo ne znamo kako bismo. Jer vas promatramo i govorimo divne rečenice koje počinju s “u moje vrijeme”. I poznajemo samo svijet u kojem živimo i dat ćemo sve od sebe da vas prilagodimo njemu. Očekujem od vas da odbijete. Pristojno, jer ste ipak pristojna djeca, ali odlučno, tako da se mi s druge strane čudimo i vrtimo glavama i govorimo “u moje vrijeme”.

Morate odbiti to što vam nudimo, morate, jer ćete vidjeti naše pogreške i htjet ćete ih ispraviti i tako je jedino dobro. Morate, jer još vjerujete da se svijet može i mora mijenjati. Morate, jer još znate kako ga mijenjati.

Morate, između ostalog, i zato da nas podsjetite da smo i mi nekoć imali 18 godina i znali točno što ne valja sa svijetom i kako ga popraviti. Zato od vas očekujem da nam pokažete taj proverbijalni srednji prst. Sa stilom, molit ću. I da nam lijepo kažete što da si radimo sa štreberskim sustavom koji vas ne uči misliti. I sa svijetom u kojem se bojite studirati socijalni rad ili filozofiju jer s tim smjerovima nećete daleko dogurati u nekom investicijskom fondu.

Morate doći s novim idejama jer time obogaćujete naš svijet. Iako ćemo, to vam mogu obećati, biti zgroženi i užasnuti time što donosite i tvrditi da je svijet nekad bio razumljiviji, mladost ugodnija i ljudi bolji.

Za Danas.hr: arti-201304020780006

Povratak na Net.hr