Playboyeva lista želja:
Pinot crni, berba 2006., Režek, Plješivica
Uz najbolje teleće pečenje na svijetu kod samoborskog Gabreka (mora da ga ljube prije nego ga stave u pećnicu) -Pinot crni... Ali koji kad ga nigdje nema! No, ljudi... u podrumu Drage Režeka (na slici) na Plješivici otkrili smo bombu! To je, istina, još bio mošt, ali već sad sudim kako će time započeti trend koji će obilježiti Plješivicu u narednim godinama. Zapravo, Plješivica bi se, što dokazuju Tomac i društvo, trebala potpuno okrenuti burgunskim sortama (chardonnay, pinot bijeli, pinot crni). Silvance i rizvance ostavljam germanofilima, a portugizac, koji je danas u modi, iako mislim da je to komercijalno izvrsna ideja, jaskanskom gradonačelniku i Todoriću, čija je Mladina upravo posadila novih pet hektara.
Merlot, berba 2006., Pilato, Lašići, Istra
Nedavno je na blind tastingu najboljih austrijskih enologa istarski merlot zamijenjen s bordoškim. I zaista... Svaka čast teranu, borgonji i cabernet sauvignonu, ali već sam dugo pristalica istarskog merlota. Naravno, ako odleži u barriqueu barem šesnaest mjeseci.
Malvazija slatka, berba 2001., Matošević, Krunčići, Istra
Malvazija istarska spravljena od prosušenih bobica na način kako se spravljaju slatka vina u Italiji, bilo u Toskani ili na Siciliji, svejedno... Jedino je važno da bude odležana u malim 25 litarskim bačvicama od slavonskog hrasta. Barem pet godina... A to je upravo potez koji očekujem od tog maštovitog Istrana.
Dubrovačka malvazija, berba 2010., Dubrovnik
Volio bih da svaki Amerikanac koji se 2010. iskrca u Dubrovniku s turističkih brodova ?masno? plati bocu dubrovačke malvazije koju će kao suvenir (kako to čine u Marseillesu, na Kreti, u Barceloni, Palermu i na čitavom Mediteranu) ponijeti u svoje selo u Teksasu. Vina proizvedena od autohtonih sorata (Dalmacija ih je prepuna!) trend su koji je obilježio 2000. na svjetskom tržištu vina. Dubrovačka malvazija (nema nikakve veze s istarskom), vino koje su nekoć pile čak i rimski pape, nestaje iz dubrovačkih vinograda.
Traminac mirisavi, berba 2005., Đakovačka biskupija, Trnava
Ne mogu si pomoći!... Od svih bijelih vina, najviše volim vina od aromatičnih sorata grožđa, posebno traminaca. Ali ne toliko traminca crvenog po kojem su danas ta vina poznata u Hrvatskoj, već njegova rođaka traminca mirisavog, zbog kojeg su vina iz Alzasa, uz čuveni alzaški rajnski rizling i pinot sivi, postala neka od najtraženijih svjetskih vina. Traminac mirisavi u Hrvatsku je uveden u slavonske vinograde potkraj šezdesetih. A kako sam i veliki ljubitelj kineske kuhinje, uz koju izvrsno paše traminac mirisavi, to bi se vino iz hrvatskih podruma, trebalo što prije naći na vinskim kartama svih kineskih restorana, i ne samo njih, u Hrvatskoj.
Opaćevina, berba 2008., Loznati, otok Cres
Opaćevina ili garganega, kako je nazivaju u Italiji, bila je nekoć stalni gost u creskim vinogradima, i to samo u creskim, tek ponekom istarskom. Dok opaćevina na Cresu nestaje, Talijani u regiji Soave oko Verone spravljaju od garganege zasigurno neka od na svjetskom tržištu najprodavanijih talijanskih vina.
Muškat momjanski, berba 2010., Kozlović, Momjan, Istra
Da tog muškata momjanskog ostane koliko ga sad ima (vrlo malo), pa da ga u 2010. godini prodajemo digićima za 300 maraka flašu. A još kad im za parsto maraka uvaljamo tartufe...
Syrah, berba 2010., Grgić, Benkovac i Ravni kotari
Zbog čega Grgić i Amerikanci razminiraju vinograde? Kupit će ih! Vama pred nosom, gospodo enolozi... Vrijednost nasada (Grenache, Syrah, Cincaut) oko tih mjesta u zadarskom zaleđu, koje je stvorio jedini hrvatski stručnjak prof. Nevenko Fazinić, neprocjenjiva je... Chateauneuf du Pape iz okolice Avignona, australski Shiraz, neka od najboljih španjolskih vina, ili možda Syrah iz Hermitage, koji danas postiže cijenu i do nekoliko tisuća maraka, samo su neka od vina proizvedena od tih sorata. Vina s juga Francuske (uz rijeku Rhonnu), posebno Côte Rôtie, danas su većini Francuza, nećete vjerovati, omiljenija od mnogih bordoških ili burgunskih vina.
Chardonnay, Bijeli pinot, Graševina, berba 2010., Slavonija, Podunavlje, Plješivica, Međimurje...
Da se na policama engleskih supermarketa masovno prodaju hrvatska vina kao zaista izvorni hrvatski proizvod, koja će uglavnom cugati jadni studenti s, recimo, University of Sussex, po cijeni od 2.99 funte (prvo to treba postići, vrhunska se vina prodaju negdje drugdje...). Ta bi vina trebala biti spravljena kao proizvod velikih vinarija (samo što tu sad spadaju Tomac, Krauthaker i društvo) ujedinjenih u Conzorzio Graševine, naprimjer. To je jedini način na koji će hrvatsko vino doći na svjetska tržišta. Isto vrijedi i za plavac.
Plavac, berba 2009., Poduje, otok Vis
Da Podujina vina ostanu baš takva kakva jesu, a da on (na slici desno) i dalje s društvom na čamcu ćakula o vinima uz čašicu...
