"Osoba oboljela od raka koja doživi tragediju, vjerojatno će živjeti kraće", rekao je glavni autor studije dr. Ichak Levav s Odsjeka za zdravstvene službe ministarstva zdravstva u Jeruzalemu.
Levav je bio na čelu skupine istraživača dok je radio za Panameričku zdravstvenu organizaciju i Svjetsku zdravstvenu organizaciju u Washingtonu. Njihovo je izvješće objavljeno u listopadskom broju časopisa Američke udruge za javno zdravstvo.
Levav i njegove kolege proučavali su kako smrt sina u ratu ili nesreći utječe na roditeljsko zdravlje. Usredotočili su se na više od 6.000 roditelja koji žive u Izraelu. Istraživači su otkrili širok raspon posljedica koje ovise o specifičnoj interakciji stresnog događaja i pojedinca.
Na primjer, autori su zabilježili da je očevima kojima je već dijagnosticiran rak prije sinove smrti u ratu prijetio veći rizik od smrti nakon tog događaja nego osobama kojima je dijagnosticiran rak, ali koje nisu doživjele tako strašan gubitak. Ipak, ta povezanost ne odnosi se na majke niti na očeve koji su izgubili sina u nesreći.
Izvješće pokazuje da se za sve roditelje - bez obzira na to što je izvazvalo sinovu smrt - nakon gubitka djeteta povećava rizik od razvoja određenih vrsta raka, uključujući tumor limfnih žlijezda i melanom. Povećani rizik od obolijevanja od raka dišnih puteva ustanovljen je samo kod majki i očeva koji su izgubili dijete u nesreći. Iako postoji povezanost stresa i početka ili razvoja raka, zaključuju znanstvenici, roditelji će nakon gubitka umrijeti ranije samo ako je njihova bolest dijagnosticirana prije smrti djeteta.
"U svemu je najzanimljivija činjenica da su ljudi jedinstvena cjelina te da ih se ne može podijeliti na dvije odvojene sfere: emocionalnu i biološku", rekao je Levav. On je upozorio da još nije jasno kako dolazi do interakcije: "Na pitanje kako nastaje ta veza između nekog događaja i obolijevanja od raka koji slijedi nakon nekoliko godina, još nema odgovora."
