Tjedan dana nakon što je bivša šefica Zagrebačkog holdinga, Ana Stojić Deban, potpisala ugovor o prodaji bivšeg odmarališta ZET-a u Velom Lošinju, Vile Milde, hotelskoj kući Jadranka d.d., o čemu je nedavno pisao Net.hr, prodano je još jedno radničko odmaralište, bivše odmaralište Zagrebačkih cesta, kompleks bungalova i divan komad zemljišta na samoj obali u Novom Vinodolskom.
Iz Holdinga nam je odgovoreno da je nakon natječaja u proljeće 2020. za kompleks u Novom Vinodolskom (Sv. Mikulj 26 i 42C, ukupne površine 3449 četvornih metara) stiglo čak pet ponuda viših od početnog iznosa cijene koji je bio istaknut u natječaju, te da je najpovoljnija ponuda iznosila 4.501.000 kuna, a 8. rujna 2020. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji nekretnine s ponuditeljem Andrijom Mihićem.
Sudeći po broju interesenata, nekretnina u Novom Vinodolskom bila je najatraktivnija ponuda u toj zbirci nekretnina kojih se Holding iznenada, u vrijeme koronakrize, u godini uoči izbora, odlučio riješiti.
Činjenica je da se odmaralište godinama nije koristilo za svoje prvotne svrhe, za odmor zaposlenika, a na pitanje Net.hr-a upućeno Holdingu saznajemo da je posljednji put bilo u funkciji kao radničko odmaralište daleke 2011. godine.
Za radnike simbolična cijena, za umirovljenike besplatno
O toj posljednjoj sezoni nalazimo i svjedočanstvo u medijima; Novi list je objavio veliku reportažu, razgovarao s tadašnjim voditeljem odmarališta, gospodinom Lazom Grmašom, a s obzirom na to da su najavljeni i planovi oko renoviranja i mogućeg proširenja kapaciteta, evidentno je da se tada nije ni razmišljalo o gašenju odmarališta. U borovoj šumi, uz ključnu liniju uz more, Obalu Petra Krešimira, u kompleksu bungalova, te 2011. godine moglo se ljetovati tjedan dana u sobi s terasom za samo 600 kuna. Više od pedeset posto svih zaposlenika Zagrebačkih cesta, a tada ih je bilo 750, koristilo je blagodati odmarališta, a umirovljenici su ljetovali besplatno. Gotovo ironično, novinar Novog lista je napisao da se čudi da na taj lijepi komad uz more još nitko nije "bacio oko"…
Odmaralište je do tada još bilo dio Zagrebačkih cesta, a onda 2012. godine Holding donosi odluku kojom se ono privremeno zatvara. Dana 22. svibnja 2012. godine donesena je "Odluka o postupanju s radničkim odmaralištem u sastavu Podružnice Zagrebačke ceste u Novom Vinodolskom za koje nisu poduzete aktivnosti u cilju njegove legalizacije i usklađenja sa Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti kojom se ono privremeno zatvara do ishođenja potrebnih dozvola i suglasnosti", stoji u odgovoru iz Holdinga, a po svemu sudeći ta "privremena zatvorenost" ostala je sve do trenutka prodaje.
Nema odgovora na pitanje zašto Holding nije bio zainteresiran za upotrebu vlastite imovine, za odmaranje radnika ili nekako drugačije. Naš pokušaj da saznamo jesu li sindikati Zagrebačkih cesta poduzimali išta da potaknu daljnju upotrebu radničkog odmarališta nisu urodili plodom. Sindikalac Mario Pavić je na upit Net.hr-a dobio iznenadni napad amnezije: nije se uopće sjećao odmarališta, niti do kada je bilo na raspolaganju radnicima i kako je pretvoreno u robu za prodaju direkcije Holdinga.
Odmaralište u Novom Vinodolskom
Od 2016. imovina Holdinga
"Odmaralište u Novom Vinodolskom u trenutku prodaje bilo je u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o., te se vodilo u poslovnim knjigama i bilo je povjereno na upravljanje i korištenje Podružnici Upravljanje nekretninama s danom 30. listopada 2016. Podružnica Upravljanje nekretninama od dana kada je preuzela isto nije davala radnicima na korištenje, niti je isto renovirala ili dograđivala", stoji pak u odgovoru iz Holdinga.
Oni lijepi bungalovi s čarobnim pogledom na more i fantastičan komad borove šume iz romantične reportaže iz 2011. godine, nakon pet godina prebačeni su, dakle, u direkciju Holdinga, u Upravljanje nekretninama, tvrtku koja ih je i dalje držala bez obnove i ikakvog korištenja do jeseni 2020., a onda je prodano građaninu Andriji Mihiću.
Pogled s mora na parcelu u elitnom dijelu Novog Vinodolskog: Holding nije održavao odmaralište a onda ga je preko posrednika prodao tvrtki s kojom surađuje, Graditelj svratišta
Ni to nije prošlo posve glatko. Iz Holdinga na naš upit je li se netko od drugih natjecatelja žalio na ishod, dobivamo informaciju da je "ponuditelj D.Č. istaknuo prigovor na Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja, te je Povjerenstvo za odlučivanje o prigovoru donijelo Odluku kojom se prigovor odbacuje te se utvrđuje da je Odluka o izboru najpovoljnijeg ponuditelja A.M. u skladu s uvjetima Javnog natječaja."
Zaposlenik Graditelj svratišta kao iznenadni kupac
Gospodin A.M., odnosno Andrija Mihić, nije međutim, sasvim običan građanin ili investitor u području turizma. Zaposlen je kao voditelj Odjela za upravljanje i poslovanje nekretninama tvrtke Graditelj svratišta u vlasništvu Dragana Radića, jedne od tvrtki koja je u vrijeme kada je Zagreb vodio Milan Bandić bila uključena u brojne gradske građevinske radove.
Mi smo pisali, primjerice, kako je u vrijeme dok je Park Maksimir vodio ravnatelj Luka Čuljak – koji je u međuvremenu razriješen zbog prijave za prijetnje jednog djelatnici – tvrtka Graditelj svratišta prilično unosno radila na obnovi Švicarske kuće. Radili su i rekonstrukciju vanjskog stubišta na Gradskom poglavarstvu, a zabilježeno je u vrijeme istraga oko mešetarenja zemljištem u režiji Milana Bandića i njegovih suradnika, da je u nekim čudnim kupoprodajama sudjelovala i ta tvrtka.
Primjerice, kada je bivši šef Zagrebačkih cesta, Ivan Kolarić, optužen da je povoljno prodao zemljište gradske tvrtke privatnoj tvrtki Rytec u vlasništvu Ines Krmpot, tadašnje partnerice Slobodana Ljubičića Kikaša, u kasnijoj fazi unosne preprodaje kao jedan od kupaca zemljišta – za znatno veći iznos, pojavljuje se i vlasnik tvrtke Graditelji svratišta, Dragan Radić. On je tako vlasnici tvrtke Rytec osigurao sasvim lijepu zaradu na temelju čistog mešetarenja zemljištem. Među javno dostupnim dokumentima može se naći i podatak da je tvrtka Graditelj svratišta 2015. godine bila angažirana na uklanjanju starih objekata na prostoru Branimirove tržnice, a u dopisu koji je potpisala predsjednica Zagrebačkog holdinga, Ana Stojić Deban, navedeno je da je ista tvrtka angažirana i za nadogradnju "zimskih vrtova".
U godišnjem izvješću tvrtke Graditelj svratišta navedeno je da tvrtka posjeduje "dopuštenje Gradske plinare Zagreb d.o.o. za izvođenje radova u radnom području A i B za plinske instalacije svih veličina neovisno o vrsti i veličini plinomjera, snage kotlovnice ili plinskog postrojenja", da, dakle, redovno i vrlo unosno posluje s jednom od podružnica Zagrebačkog holdinga. Tvrtka Graditelj svratišta je, također, upravitelj u brojnim zgradama u Zagrebu, a i voditelj Odjela za upravljanje i poslovanje nekretninama, Andrija Mihić, nastupa kao predstavnik udruga upravitelja. Nalazimo da je nakon potresa sudjelovao na okruglom stolu u organizaciji HGK, a potpisan je kao predstavnik "Grupacije upravitelja grada Zagreba", gdje je zabrinuto govorio o tome da građani ne ulažu dovoljno u održavanje svojih zgrada, te da ne "postoji svjesnost o vrijednosti njihove imovine".
Iste te godine, nekoliko mjeseci nakon potresa, isti taj Andrija Mihić, predstavnik upravitelja zgrada i srednje rangirani menadžer u tvrtki Graditelj svratišta s mjesečnom plaćom nešto višom od devet tisuća kuna, kupio je, dakle, cijeli kompleks odmarališta nadomak obale – za iznos od četiri i pol milijuna kuna. I to od Zagrebačkog holdinga, u to vrijeme još predvođenog Anom Stojić Deban. Očigledno nitko nije razmatrao mogući sukob interesa kupca – koji radi u tvrtki koja je poslovala s Gradom, i Zagrebačkim holdingom, niti se postavljalo pitanje kako je uspio pogoditi financijski najpovoljniju ponudu od petero ponuđača.
Četiri i pol milijuna kuna na računu
Zanimalo nas je, dakako, je li Holding pri odlučivanju koristio još neke parametre, primjerice, jesu li ponuđači bili dužni dostaviti nekakav plan upotrebe nekretnine ili slično, no odgovoreno nam je da nije traženo ništa takvog. "Točkom 6. Javnog natječaja bilo je određeno što sve ponuditelj od dokumentacije uz ponudu mora dostaviti, osim iznosa kupoprodajne cijene koji treba biti veći od početno objavljenog iznosa, trebalo je dostaviti i dokumentaciju o podnositelju za pravnu/fizičku osobu – izvadci iz odgovarajućeg registra/osobni dokument, dokaz o uplaćenoj jamčevini, potvrde o nepostojanju duga prema ZGH d.o.o., Gradu Zagrebu i Ministarstvu financija, izjavu o prihvaćanju uvjeta natječaja i dr.", odgovoreno nam je iz Holdinga.
Zanimalo nas je također je li kupac, Andrija Mihić, isplatio svih četiri i pol milijuna kuna odjednom ili je dogovoren nekakav model kreditiranja, no po svemu sudeći, Mihić je sve platio odjednom, a ni u Zemljišnim knjigama nema nikakve zabilježbe bankovnog kredita. Dakle, voditelj Odjela u tvrtki Graditelj svratišta u tom je trenutku imao solidnih četiri i pol milijuna kuna na računu.
A onda Mihić prodaje tvrtki u kojoj radi...
No, u izvatku iz Zemljišne knjige nalazimo jedan drugi zanimljivi manevar: Andrija Mihić je svoju lijepu nekretninu na koju se upisao 1. listopada 2020. godine već 21. listopada iste godine prodao tvrtki u kojoj radi, tvrtki Graditelj svratišta d.o.o. Točno 1. prosinca 2020. godine fenomenalan komad zemljišta u Novom Vinodolskom, bivše odmaralište radničke klase, bio je upisan na novog vlasnika, tvrtku koja posluje sa Zagrebačkim holdingom, a njezin vlasnik, Dragan Radić, intenzivno je prijateljevao i s Milanom Bandićem.
Na žalost, ni Adrija Mihić niti Dragan Radić nisu htjeli odgovoriti na upite Net.hr-a. Ostaje stoga misterij kako se na računu Andrije Mihića našlo četiri i pol milijuna kuna, a i to zašto je uskoro odlučio nekretninu prodati tvrtki u kojoj radi. Nije poznato ni koliko je tvrtka Graditelj svratišta platila nekretninu koju je nakratko posjedovao njihov srednje rangirani menadžer. U godišnjem izvješću tvrtke nije posebno istaknuta ova kupnja zemljišta, no evidentno je da se povećala materijalna imovina društva u rubrici zemljišta (2020. iznosi 8.444.568, a godinu dana prije 8.116.564 kuna). No, zbog obima posla tvrtke koja je te godine prijavila više od 131 milijun kuna prihoda, i dobit od oko sedam i pol milijuna kuna – nije moguće iz godišnjeg financijskog izvješća rekonstruirati gdje se točno izgubio zahvat kupnje odmarališta u Novom Vinodolskom.
A zašto se tvrtka Graditelj svratišta nije direktno javila na natječaj? Možda su imali dug prema Holdingu? Ili su se ovako pokrivali neki drugi pozadinski dogovori? Kako god okrenuli, radi se o mešetarenju koje su htjeli sakriti.
Jedino je sigurno da je nekoć omiljeno odmaralište koje su financirali i održavali radnici Zagrebačkih cesta sada upisano kao vlasništvo Graditelja svratišta, te da je misteriozni vlasnik Andrija Mihić s kojim je Ana Stojić Deban potpisala kupoprodaju poslužio samo kao kratkotrajni veznik, za mazanje očiju javnosti i drugih potencijalnih kupaca.
