Strogo govoreći, poštenje se čini nerazumnim. U životnoj shemi u kojoj preživljavaju samo najjači, pojedincu bi možda najbolje bilo zgrabiti sve što može, ne dijeleći to s drugima. Pa zašto onda tako često odabiremo "fair play"? Jer nesebičnost jača ugled pojedinca pa mu isto tako ide i u prilog.
Uz pomoć niza igara znanstvenici su otkrili kako se poštenje uklapa u Darwinov koncept evolucije. Oni kažu da ugled osoba koje traže pravednu podjelu jača u društvu. Taj ugled druge potiče da im ponude pravednu podjelu. Tijekom evolucije takvi su ljudi opstajali, a s njima je preživio i koncept pravednosti.
Tu su teoriju znanstvenici ponudili u časopisu "Science". Istraživači pod vodstvom Martina A. Nowaka s Instituta za napredne studije u Princetonu, New Jersey, razvili su numeričku shemu koja pojašnjava kako ljudi doživljavaju poštenu igru. Prije su se istraživači u proučavanju sklonosti poštenju služili eksperimentom koji se zvao "igra ultimatuma". U toj je igri dvjema osobama ponuđena prilika da osvoje određen iznos novca, ali su morali odlučiti kako će ga podijeliti. Jedna osoba nudi dio drugoj osobi, koja to može prihvatiti ili odbiti. Ako ta osoba odbije ponudu, novac ne dobiva niti jedna. Razumno bi bilo da druga osoba u ovoj situaciji prihvati ponudu jer je bolje da dobije nešto nego da ne dobije ništa, objasnio je Nowak. A osoba koja nudi morala bi dati što nižu ponudu.
Ipak, istraživanja su pokazala da ljudi tako ne funkcioniraju: obično nude između 40 i 50 posto količine novca i često odbijaju ponude niže od 30 posto. Nowak i njegovi suradnici pokušali su uz pomoć matematičkog modela
otkriti zašto je tako.
Istraživači su otkrili sljedeći koncept: ako su ljudi svjesni toga kako će drugi igrati "igru ultimatuma", to će utjecati na njihov međusobni odnos. U stvarnom svijetu, ako netko stekne ugled osobe koja traži pošten dogovor, vjerojatno će joj to biti i ponuđeno.
"Ne želite da vas doživljavaju kao osobu koja će prihvatiti bilo što", rekao je Nowak. U tom kontekstu ima smisla izložiti se riziku da ne dobijete novac u ime traženja pravedne podjele. Isključite li koncept ugleda, kaže Nowak, pravednost je "iracionalna". Ali ugled i preživljavanje čine se blisko povezanima - Nowak i njegove kolege su to uočili dok su ispitivali zašto ljudi surađuju kad se čini da je suradnja suprotna konceptu prema kojem samo najjači opstaju.
Evolucija se, kaže Nowak, kako se čini, radije odlučila za poštenje i suradnju umjesto razumnijeg izbora sebičnosti. "Ugled koji se temelji na predanosti i komunikaciji igra glavnu ulogu u prirodnoj povijesti gospodarskog života", zaključili su istraživači.
