arti-200812310257006Igor Štimac analizirao je za net.hr zašto Hrvatska nije igrala na Svjetskom prvenstvu u Južnoj Africi, koja je kronična bolest Bilićeve reprezentacije i kako bi Vatreni prošli na SP-u.
"Kvalitetno pripremljena reprezentacija, svi igrači zdravi i u dobroj formi i ta bi momčad daleko dogurala. A za dovest' momčad u pravu formu moraš imat' pravu struku. Ostao je dojam da je u Africi bilo puno lošijih reprezentacija od naše. Istina je i da smo mi ostvarili rezultat daleko ispod naše kvalitete i nismo se tamo plasirali. Jer kad se pogleda da Ukrajina nije prošla niti Grčku, a da je Engleska doživjela to što jest, onda je pitanje gdje smo mi i tko smo mi".
Dobro, ali niti jedna reprezentacija s ovih prostora nije trčala i igrala kao ona Bilićeva u prvim danima. To je povijesna generacija koja je pobijedila balkanski, lijeni mentalitet, gazeći sa sto posto mogućnosti. Pa ni vi u Francuskoj 98' niste toliko trčali, možda vi u obrani jeste, ali ovi naprijed su bili sami šereti, zajebanti.... Ne može Bilić to pobijedit zauvijek. Očito je nakon poraza od Turske i velikog pražnjenja nakon tog ludog ciklusa došlo do zasićenja i povratka na staro naše.
"Hahaha, je, mi smo se 98' u obrani ubijali, a dva beka i svi ostali naprijed. Ali nema tu zasićenja, bez obzira na izgovore kao što su povrede ključnih igrača, ili tipa, nismo imali sreće, pogodili vratnicu pa nismo dali gol. To u konačnici nisu dovoljno dobre isprike. Slučajnosti ne smije bit' kad je Hrvatska u pitanju jer mi imamo potencijal. Jedan od ključnih problema je što postoji spektar igrača koji dolaze u reprezentaciju navrat-nanos. Dakle, mi cijelo vrijeme imamo 14, 15 igrača koji su udarni, a mislim da se onaj preostali dio poziva radi raznih usluga, lobiranja, kojekakvih interesa...".
To je stara ulična priča, misliš da je stvarno tako?
"Ne mislim ja to nego znam. I zato smo u onim trenucima kad je bilo najnužnije i pali. Mi u svakom trenutku moramo znati tko će zamijenit' Eduarda, Modrića, Kranjčara, jer mi takve igrače u hrvatskom nogometu imamo. Igrači od broja 15 do 23 su se prečesto mijenjali, a mi ipak nismo toliko bogati. Primjerice, mali Čale je kao alternativni lijevi bek pozivan 20 puta u reprezentaciju i onda u ključnoj utakmici na Wembleyu protiv Engleske nije igrao. E pa oprosti! Može tu biti određenih okolnosti, stanje igrača, ali nema! Onaj tko se pozove u nacionalni dres mora bit' spreman u svakom trenutku, ili jesi ili nisi", kaže Štico i kune se kako mu cilj nije kritika radi kritike:
"Ispada često da želim nekog kritizirat', e pa jebe mi se tko će to kako shvatit. Meni je bitan interes Hrvatske i nogometa. Mogu napisat knjigu o tome. A Hrvatska je najviše dobila kad je Slaven Bilić došao i sve nas je pridobio tako što je uvrstio Ćorluku, Eduarda i Modrića. Nitko od nas nije očekivao da će on to tako agresivno, odjednom napravit', ali on ih je stavio i postali su stupovi ove momčadi, je li tako? E, pa isti proces je trebalo radit' svake dvije godine jer ima tog potencijala u Hrvatskoj".
arti-201007150375006"Evo, od Dinama imaš jednog Mandžukića koji je već sada u statusu Modrića i Ćorluke dok su igrali u Hrvatskoj, imaš jednog Badelja koji bez problema može zamijenit Luku Modrića, imaš Sharbinija, Tomasova, Tičinovića, pa idemo napravit od njih Kranjčara, Modrića... zašto se libimo njih pretpostaviti nekome tko sjedi na klupi Hrvatske da popuni broj? Ma kod nas je zlatno pravilo: "Samo je gladan nogometaš - dobar nogometaš!", digao je Štico glas za oktavu više.
Dugo smo pričali, uznojio se od nogometa, voli ga kako god da okreneš. Toliko da je morao po prvi puta javno ispričati kako je 2008. godine, netom prije legendarnog prvenstva, zvao Bilića na piće kao da je to pitanje života ili smrti.
"Ja ti se mogu pozvat na jedan razgovor koji sam imao prije EURO-a 2008 sa Slavenom. Našli smo se u Splitu, u onom velecentru Guliver, imao sam mu potrebu reći ono što bi bilo dobro reći prije EP-a i rekao sam mu ovako:
"Imamo fantastičnu reprezentaciju i uvjeren sam da možemo ići do samog kraja. Mislim, Slavene, da bi bilo fantastično kad bi rasteretio reprezentaciju, da se riješiš igrača koji su nezadovoljni svojim statusom, sjedenjem na klupi, a da momčad popuniš mladim, kvalitetnim igračima koji će steći iskustvo, biti budućnost, slušati starije.... Naime, postojala je grupa igrača koji nisu bili zadovoljni statusom pričuve, a to stvara nezadovoljstvo u ambijentu i atmosferi".
"S druge, pak, strane, kad ih staviš u igru ne mogu dati maksimum. A ako se sjećaš, mi smo nakon druge utakmice ostali sa samo jednim špicom - Ivicom Olićem, poveli smo povrijeđenog Budana i Petrića, Eduardo zbog ozljede nije ni bio tamo, i mi smo nakon druge utakmice ostali samo na Oliću", prisjetio se Štimac tih dana, kao da i dalje ne može prežaliti što Hrvatska nije otišla do samog kraja, u naručje Španjolskoj.
Štimac nije htio reći o kojim se igračima radi, ali odlazak legendarnog kapetana Nike Kovača nakon EURO-a i njegovi česti kritički osvrti na igru Vatrenih rekli su dosta.
Leko, Šimić, o njima govoriš?
"Kužiš ti i ovako previše, a ja ti neću reći imena, to se ne govori i nije moj stil", odrezao je Štico i na kraju dodao.
"Znamo svi, lako je bit general poslije bitke. Jedina prava istina je da mi u Hrvatskoj uvijek imamo talenta i igrača, ali skloni smo da ih podcjenjujemo jer nam liga pliva u blatu".
