Još samo dva tjedna i dvojicu mladića iz popravnog doma u Dugavama kreće novi život, izvan doma.
Ivan je svjestan da je ovdje svojom krivnjom.
"Napravio sam neke stvari s kojima se baš i ne ponosim. Ne volim o njima baš ni pričati. Promijenio bih dosta toga, ali na žalost, ne mogu. Došao sam dečku, uzeo sam mu mobitel i zatim sam ga prodao", ispričao je Ivan.
Problemi djece su duboki i poput Ivana, o njima nevoljko pričaju,
pa do njih nije lako doprijeti.
"Kad se oni ogole, imamo situacije plača 19-godišnjaka i tuge i
jada nad samim sobom, to u osnovi potječe od problema u obitelji.
Rastavljeni roditelji, traume u obitelji, nebriga,
zlostavljanje", pojasnila je socijalna pedagoginja Ivana
Lokas Šćetko.
Ovo je daleko od onih starih popravnih domova kakvi su nekad postojali. Kroz svijetlu zgradu s velikim prozorima prolazi čak 420 djece koja dolaze na koji sat, pomaže im se u učenju, s njima se radi i razgovara i odlaze kući. Atmosfera je mnogo veselija nego što bi itko očekivao. Samo pedesetak težih prijestupnika ovdje je na stalnom boravku.
"Napravio sam probleme. Teška krađa i zaradio sam si tri mjeseca ovdje. Bio sam budala i prijatelji su me nagovorili na to", rekao je Hrvoje, pa na pitanje kako su ga uspjeli nagovoriti jednostavno odgovorio: "Pa, pijača."
Iako mladi, alkohol i droga su im i predobro poznati, a gotovo
svi su ovisni o nikotinu. Cigarete si uglavnom ne mogu priuštiti
pa su često nervozni. Dolazi do napetih situacija, verbalnih i
fizičkih prijetnji, a odgajatelji se moraju snalaziti kako znaju.
Još uvijek nemaju status službenih osoba, a u ustanovi nema
zaštitara ni pravosudnog policajca koji bi djelatnike štitili od
djece koja su ovdje stigla zbog raznih razloga.
"Avanturizam, skitnja, odlasci od kuće, popuštanje u školi,
međuvršnjačko nasilje, različiti oblici devijantnog ponašanja.
Primarna je stvar da su ta djeca loši učenici", rekao
je Božo Vrkljan, ravnatelj Doma za
odgoj djece i mladeži
Ono što je važno jest da shvate kako se s malo truda stvari mogu okrenuti na bolje. I važno je da razumiju kako za njihov boravak ovdje nisu krivi drugi.
Ivan je potvrdio da je ovdje naučio neke stvari.
"Prije svega sam naučio da o nekim stvarima, prije nego ih učinim, trebam dobro razmisliti", rekao je.
Za vrijeme svog boravka ponovno je krenuo u školu, a uz pomoć ljudi u domu našao je i posao kuhara. Najviše voli peći kolače, a omiljene su mu Schwarzwald kocke.
Hrvoju je pak, danas zadnji dan u domu, iz kojeg izlazi s velikim obećanjem.
"Što je bilo, bilo je. Neću više raditi probleme i to je to", rekao je.
S devetnaest godina i samo pet razreda osnovne škole neće mu biti lako. Nadamo se da će biti dovoljno jak da svoje obećanje do kraja ispuni.
