Zasigurno jedan od vodećih medicinskih prioriteta, doniranje ljudske krvi i pohranjivanje u za to predviđene banke krvnih grupa i plazme, vrlo je mukotrpan i skup postupak, a naravno krvi nikad dovoljno. Pokazalo se da se ovaj problem i stanje ne odnosi samo na ljudski rod.
Za sada otvorena četiri centra u Americi s bankama životinjske krvi, samo su prijeko potreban početak za rastuće potrebe sve većeg broja kućnih ljubimaca, te spremnost njihovih vlasnika da preuzmu na sebe visoke troškove liječenja za svoje životinjske članove obitelji, postao je nezaobilazan problem i prioritet veterinarskih službi koje su u potrazi za životinjskim donatorima krvi.
Postojeće životinjske banke krvi za sada se oslanjaju na donacije pasa i mačaka volontera. Životinje donatori podliježu strogim kriterijima i testovima kojima podliježu uoči davanja krvi.
U slučaju pasa donatora dosadašnje iskustvo pokazalo je da veće pasmine pasa puno bolje podnose cjelokupni postupak, a najčešći volonteri su hrtovi koji su nakon karijere trkaćih pasa u "penziji".
Naime, ove trenirane životinje praktički su osuđene da budu donatori. Zbog svoje prisebnosti i mirnog ponašanja, a s obzirom na činjenicu da je do sada praksa bila dati "uspavati" sve one koji se "skinu" s trkaćih staza, hrtovima je pružena prilika da ih nakon nekoliko mjeseci doniranja krvi usvoji neka obitelj.
Kada je riječ o postupku davanja krvi, pas je obično potpuno budan, a krv se uzima iz njegove vratne vene. Većina pasa donatora može dati krv jednom u dva mjeseca. Za razliku od pasa, "izvlačenje" krvi kod mačaka teži je postupak: ne toliko krotke mačke moraju se dati uspavati.
Za sada su otvorene samo četiri banke pseće i mačje krvi i plazme u Americi, a samo oko 15 posto svih pasa ima univerzalni pseći tip krvi DEA-4.
