Visoki kazneni sud u Zagrebu razmatrao je u srijedu žalbu Filipa Zavadlava (28) iz Splita kojemu je izrečena nepravomoćna kazna od 40 godina zatvora zbog trostrukog ubojstva u siječnju 2020. godine. Zavadlav je osuđen zbog ubojstva Marina Bobana, Jurice Torlaka i Marina Ožića Paića, a teretilo ga se da ih je smaknuo hicima iz kalašnjikova, usred bijela dana.
Zavadlav je u svojoj obrani tvrdio da je u vrijeme počinjenja zlodjela, koje je inače snimljeno kamerama video nadzora, bio na moru, te da nije počinio zločin.
Njegov odvjetnik Branko Šerić, obrazlažući žalbu na nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Splitu, kazao je u srijedu da Zavadlav nije bio ubrojiv, što sud, tvrdi nije uzeo u obzir. Šerić je zatražio novo vještačenje i novo suđenje.
Više detalja s današnjeg saslušanja Filipa Zavadlava na Visokom kaznenom sudu pogledajte u emisiji RTL Danas u 19 sati, a mi podsjećamo na dijelove Zavadlavova pisma koje je RTL-ovom Dariju Todoroviću poslao iz splitskog zatvora i koji su objavljeni u Specijalu Potrage "Zavadlav".
"To je tako jedna krasna, dobronamjerna, razumna žena koja se prema meni zaista postavila tako da se zainteresirala za dubinu moje situacije u svrhe da mi pomogne. Ja to u toj dobi tada nisam shvaćao. Ali danas shvaćam kad vrtim film unazad. Ona bi mene pozvala da s njom razgovaram do njenog stola u učinioci pa pitala:
'A reci ti meni Filipe je li tebe ko kod kuće tuče?
Imaš li ti kući šta jist?
A kad ideš spavat?
Zašto se ne ošišaš?'
Ja tada nisam shvaćao zašto ona mene to pita ali danas shvaćam. Ja sam bio upadljivo fizički nedorastao svojoj dobi u odnosu na vršnjake iz razreda te sam također imao i uočljive psihičke devijacije koje nisu bile normalne za tu dob.
Samo šta toga svega ja nisam bio svjestan", napisao je Zavadlav u jednom dijelu pisma.
U pismu je Zavadlav opisao i svoj život u zatvoru.
"Usudit ću se reć da san dobro i da dosta solidno podnosim zatvor. Najviše mi vrijedi to šta napokon u životu iman red i vremenski organiziran život kakav nisam imao nikad prije ulaska u zatvor, pri tome prvenstveno mislim na vrijeme koje je predviđeno za spavanje. U zatvoru se u 22:00 gasi svitlo i nakon toga neman više šta raditi, pa se sukladno tome i tokom dana mogu kvalitetnije posvetiti aktivnostima kao što su vježbanje i čitanje knjiga.
Ovdje se nalaze određeni ljudi koji su se svojevremeno profesionalno bavili boksom, pa su me oni počeli podučavati boks i jedna mi je ženska poslala rukavice i bandaže tako da jednog dana kad izađem meni kalašnjikov ja se nadam više neće trebati."
Cijeli specijal gledajte samo na PLAY Premiumu!
