Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba Siniša Jembrih za Reviju HAK-a opisao je koja mu je bila najteža intervencija u životu.
"Ako baš moram nešto izdvojiti, onda je to bilo nekoliko prometnih nesreća u kojima su mladi poginuli nakon noćnih izlazaka. Od svega nisu mi najgori ni krv, ni unakaženi dijelovi tijela, ni svakojaki mirisi, nego – mobitel", kazao je Jembrih.
'Sjećam se maglovitog jutra...'
"Sjećam se jednog maglovitog jutra nakon pogibije u prometu, kad smo čekali suca istrage, a onda je zazvonio mobitel poginulog mladića: uporno je zvonio, a na njemu je pisalo Mama. Nakon takvog iskustva, kad dođete doma, izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na velike probleme koje imate", rekao je.
Odgovorio je i na pitanje koje intervencije su im najzahtjevnije.
"Možda se ljudima čini da su najzahtjevnije one koje su najviše medijski popraćene (no to je samo oko pet posto svih naših intervencija), ali svakodnevni požari stanova, kuća ili automobila također su vrlo naporni i traže veliku koncentraciju.
Osim što gasimo požare, izvlačimo unesrećene u prometnim nesrećama, spašavamo iz liftova, bunara, vode, s visina i u elementarnim nepogodama. Možda su ipak najopasniji požari podruma i sličnih prostora, gdje dim i vrućina slabo izlaze van, ali i potkrovlja, koja je posebno teško gasiti", rekao je Jembrih.
