Tajno snimljeni razgovori optuženih članova zločinačke grupe preko čijih je računa, sumnja se prošlo najmanje 639 milijuna kuna od sumnjive trgovine zlatom, otkrivaju detalje njihovih ilegalnih poslova.
USKOK je protiv njih nedavno podignuo optužnicu tereteći ih za zločinačko udruživanje i utaju poreza. Skupina, što su ju navodno predvodili Luka i Ante Galo još u svibnju 2014. godine počela je otvarati tvrtke koje su služile kao paravan za pranje novca. Njima je upravljao, također optuženi, Dragan Bošnjak, a s njihovih računa uplaćivan je novac talijanskim firmama koje se bave trgovinom zlatom. Nakon što su zlato i druge plemenite kovine kupili u Italiji i Hrvatskoj fingirali su daljnje poslovne odnose s drugim tvrtkama kako ne bi morali na platiti porez.
Zlato i novac iz Italije u Hrvatsku prevozili su automobilima, a jednu takvu pošiljku što ju je prenosio Antonio Ivić presrele su policijske Kobre 15. veljače 2016. Prema detaljima optužnice što ih je objavio Večernji list, tog je dana jedna talijanska firma uplatila na račun firme u Hrvatskoj 750.000 eura. Dio tog novca konvertiran je u kune i uplaćen na više računa.
Šifrirani razgovori
Međutim, problem nastaje jer nitko od uključenih u ovaj biznis ne može tog istog dana doći do Antonija Ivića. Njega je policija privela na obavijesni razgovor. U paničnim razgovorima ostalih upletenih naslućuje se kako sumnjaju da su razotkriveni.
Luka Galo zove Gina Zanazzija, partnera u Italiju i objašnjava mu da je nestao "Zoranov sin". To je bila šifra za Anotnija Ivića, sina Peje Ivića, također jednog od optuženih, kojeg se u svim razgovorima zove Zoran.
"Nestalo je 2,5", govori Galo Zanazziju, a istražitelji su uvjereni kako je to šifra za 250 tisuća eura.
"To me brine", kaže talijanski partner Gali koji mu uzvraća: "Brine i mene. I Zoran je jako zabrinut. Drugi je dio stigao bez problema, a prvi je nestao. Nemam ti više o tome što reći". U nastavku razgovora njih dvojica analiziraju je li moguće da je mlađeg Ivića zaustavila policija ili ga je netko pokrao.
Tajni pretinac
"A imaš li ti tajni pretinac, bunker, u autu", pita Talijan Galu.
"Nemam", odgovara ovaj. Jasno je da i njega, kao i njegove suradnike muči činjenica što u Italiju moraju doći s određenom svotom novca radi kupnje zlata, a taj novac sada nemaju. Panika se tek malo stišava nakon što policija konačno pušta Antonija Ivića. Tijekom ispitivanja on je tvrdio kako nije znao što prevozi. "Zlato i novac bili su u vrećicama koje mi je dao moj otac. Trebao sam to odnijeti Anti Gali, a tek nakon što su me Kobre zaustavile i odvele na policiju, doznao sam što je u vrećicama", ispričao je.
Do kraja dana stvari se ipak rješavaju jer su Pejo Ivić, Luka Galo i Zanazzo ipak uspjeli obaviti planirani posao, predati novac i zlato kome je trebalo. Ipak, nakon privođenja Antonija Ivića svi postaoju oprezniji, manje komuniciraju, a neki čak odlaze iz Hrvatske.
"Ni ja ni Luka ne postojimo nigdje u poslovnoj dokumentaciji, a moramo naći način kako da prezentiramo našu ulogu u svemu tome", komentira Ante Galo u jednom razgovoru. Zanimljivo je da je netom prije uhićenja, kada mu je policija već bila u kući, jednom susjedu rekao: "Nije bila provala, već je u tijeku policijska akcija nad ljudima koji su prali PDV na trgovini zlatom. A kuću nam pretražuju jer traže onaj novac i zlato što su ukradeni iz policije. Njima su rekli da su taj novac i zlato skriveni u našoj kući".
Ključni dokazi
Nakon što je lišen slobode Galo je zanijekao krivnju, kao i ostali članovi optužene skupine. No, pretražujući njihove domove i poslovne prostore istražitelji su pronašli popis svih konverzija novca, kao i uplata i isplata s računa.
Zanimljivo je da se prvotno sumnjalo kako su ovi okrivljenici lažirali trgovinu zlatom. Zbog toga je od početka bilo neobično da se njihov slučaj povezivao s nestankon zlata iz službenog policijskog sefa u sjedištu krim-policije u Heinzelovoj ulici za što je pak optužen bišvi policijski načelnik Željko Dolački. No, do kraja istrage utvrđeno je kako se zlatom ipak trgovalo, doduše na crno.
