Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić i bivši šef Službe za zaštitu ustavnog poretka (SZUP) Smiljan Reljić iznijeli su danas na sudu ono što znaju o navodnoj suradnji Tomislava Karamarka s jugoslavenskom službom državne sigurnosti - Udbom. Da je Karamarko bio suradnik Udbe tvrdi Josip Manolić, koji je također nekoć bio visoko pozicioniran u Udbi. Tu je informaciju obznanio uoči objave svojih memoara u lipnju 2015. godine.
"Da je Tuđman išao provoditi lustraciju, prvo bi se Karamarka morao riješiti jer je Karamarko radio za Udbu potkraj 80-ih", izjavio je tada u intervjuu za Nacional Manolić. Tvrdio je kako se po zadatku Udbe Karamarko povezao s crkvom u Frankopanskoj ulici u Zagrebu, a pristao je na to jer ga je navodno policija uhvatila u nekom sitnom kriminalu.
Izgleda da svaki špijun ima svoju priču
I dok Karamarko tvrdi kako to nije istina, zbog čega je Manolića tužio za klevetu, do sada ispitani svjedoci daju potpuno suprotne izjave. Tako je, na primjer, Božo Kovačević, bivši načelnik zagrebačkog odjela centra Službe državne sigurnosti (SDS) decidirano tvrdio da Karamarko nije surađivao s Udbom jer je jednostavno za to bio nepodoban, dok je Ante Barišić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i bivši šef odsjeka Službe državne sigurnosti (SDS) u Zagrebu od 1980. do 1990., izjavio da je Karamarko s bivšom tajnom službom surađivao i to u okviru operativne obrade kodnog naziva Trs. Toj operaciji cilj je, prema Barišićevim riječima, bilo kontoliranje žarišta tzv. neprijateljske djelatnosti "koja se manifestirala u vidu aktivnosti određenih vjerskih zajednica" i u "svrhu identifikacije nositelja tih djelatnosti".
Dalibor Urukalovic/PIXSELL
KARAMARKO NIJE BIO SURADNIK UDBE: ‘On nam nije predstavljao ništa posebno. Nismo ga vrbovali jer je bio nekooperativan’
Ni danas ispitani svjedoci nisu pomogli sudu da dođe bliže istini. Naime, Mesić se prisjetio kako je Karamarko, kojeg je upoznao još 1989. godine kada je osnivana gradska organizacija HDZ-a, kasnije i radio u njegovu uredu dok je bio predsjednik Sabora i predsjednik Republike Hrvatske.
"Predstavljen mi je kao dobar dečko koji je u to vrijeme radio u arhivu. Kasnije sam razgovarao s Josipom Boljkovcem koji mi je rekao da je Karamarko bio zanimljiv Udbi", posvjedočio je Mesić.
Kontakti sa Službom državne sigurnosti
O Karamarku je razgovarao i s Tuđmanom i s Manolićem. "Manolić je u tom razgovoru spomenuo da je Karamarka, zbog članstva u katoličkoj organizaciji MI, Služba državne sigurnosti kontaktirala i da im je bio zanimljiv. Bilo je tu još ljudi koje sada ne mogu spominjati. No, Manolić je dodao kako ti kontakti nisu sada više bitni jer su ti ljudi mogli biti korisni i mogli su govoriti ono što se drugi nisu usudili. Odnosno, ako bi naš projekt preuzimanja vlasti uspio oni bi bili nagrađeni, a ako bi propao ništa im se ne bi dogodilo jer su bili na svojevrsnom zadatku", rekao je Mesić kojeg su danas na Općinskom kaznenom sudu izravno pitali je li mu bilo rečeno da je Karamarko radio za Udbu.
"Zaključio sam to na osnovu činjenice da se odmah zaposlio u Državnom arhivu. Ja sam se prije toga javio na 150 natječaja za posao, bezuspješno, a imao sam završen pravni fakultet, i položen pravosudni ispit i deset godina staža", odgovorio je Mesić. O Karamarkovim vezama s crkvom u Frankopanskoj nije znao ništa.
"Samo mi je jednom rekao da mu je otac bio ustaša, no to me uopće nije zanimalo", dodao je.
Evo što je o Karamarku rekao Reljić
Smiljan Reljić je pak bio mnogo decidiraniji, te je izjavio kako, iako je bio šef SZUP-a, nema baš nikakve informacije o Karamarkovoj suradnji s Udbom.
"Karamarko je provjeravan u vrijeme dok je imenovan za načelnika Policijske uprave zagrebačke, dakle tamo negdje 1993. godine. Razgovarao sam o njemu s mojim tadašnjim savjetnikom u SZUP-u Franjom Vugrincem i on mi nikada tako nešto nije spominjao. A pretpostavljam da bi mi rekao da je imao informacije o tome. Osim toga, imao sam i pristup dosjeima Udbe i popisu suradnika, no nisam ih pregledavao osim ako je to bilo potrebno za posao. Za Karamarka takva provjera nije bila ni potrebna. Za njega je sigurnosnu provjeru napravio SZUP", opisao je Reljić priznavši ipak kako je teoretski moguće da je netko radio za Udbu, a da o tome nije postojao nikakav pisani trag.
Luka Stanzl/PIXSELL
Reljić je pojasnio kako činjenica da je netko bio pod obradom Udbe ili s njom u kontaktu nije automatski značila da je s njom i surađivao. "Za uspostavljanje suradničkog odnosa postojala je jasna procedura. Za to je najprije trebalo odobrenje načelnika Centra, zatim načelnika u središnjici. Osim toga, moguće je da je nad nekim rađena intenzivna obrada, ali da na kraju nije rezultirala uspostavljanjem suradničkog odnosa.
Moram napomenuti da ja nisam veliki fan Tomislava Karamarka, ali nikakvih naznaka da je surađivao sa Službom nisam imao. Ranije bi to čak bilo sagledavano u pozitivnom kontekstu, no sada se na taj podatak gleda kao na nešto negativno", zaključio je Reljić.
