Pomorac Petar Marčinko prije trideset je godina nestao iz malog naselja u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Čepikuća. Pronađen je nakon tri desetljeća u Španjolskoj.
Vijest o njegovom pronalasku stigla je proteklog tjedna dubrovačkoj policiji iz međunarodnih institucija s kojima su surađivali na provjeri dokumenata koji su se 30 godina nakon Marčinkova nestanka misteriozno pojavili u Policijskoj postaji Ston na njegovo ime.
Marčinko se u Nacionalnoj evidenciji nestalih osoba kao nestao vodi već punih 30 godina, uz napomenu da se još 1992. godine iskrcao s broda "Dubrovnik" u luci Gijon na obali Biskajskog zaljeva. No, pomorcu se nakon dolaska u pokrajinu Asturias gubi svaki trag.
Policijska uprava dubrovačko-neretvanske kazala je da je Marčinko pronađen putem međunarodne policijske suradnje, ali kako neslužbeno doznaje Dubrovački vjesnik, policija identitet Marčinka treba "definitivno potvrditi".
Petar Marčinko je rođen 7. listopada 1953. godine u Dubrovačkom primorju, u mjestu Čepikuće koje se nalazi ni puna dva kilometra udaljeno do granice s Bosnom i Hercegovinom.
Što se dogodilo s Petrom?
Mještani Dubrovačkog primorja se sjećaju Petra Marčinka za kojeg kažu da je bio srednji od trojice braće i da su svi bili pomorci koji su plovili na brodovima dubrovačke "Atlantske plovidbe".
Govore i da se ne zna ni gdje je Petrov mlađi brat, Stijepo. Zna se jedino da se iskrcao negdje u Kanadi i da je još živ, dok je najstariji brat Ante dočekao mirovinu te umro na jugu Hrvatske. Prisjetili su se da postoji i četvrti, najmlađi brat Nikola, ali o njemu za Dubrovački vjesnik nisu mogli reći ništa detaljnije.
Žitelji Dubrovačkog primorja navode da se tih ratnih dana pričalo da se Petar iskrcao kako ne bi išao u rat, drugi su pričali da je htio biti izvan dosega kamatara, a treći su, pak, uz njega spominjali i crni scenarij, odnosno da je počinio samoubojstvo.
Stanovnici visoravni Lisačke rudine, na sjevernom obodu gdje se nalaze i Čepikuće, za Dubrovački vjesnik su ispričali da je nedugo nakon rata Petrova majka pričala da joj je srednji sin poslao novac da lakše preživi poratnu neimaštinu. No, mnogi joj nisu vjerovali misleći da je "nesretna žena skrenula glavom od brige za sinovima".
