Hrvatsku je potreslo umorstvo troje djece na zagrebačkim Mlinovima. Nakon što ih je njihov otac, Austrijanac Harald Kopitz, ubio, pokušao je i sebi oduzeti život. Prije toga, ostavio je oproštajnu poruku na Facebooku.
Mnogi se pitaju što je tom čovjeku bilo u glavi i je li bio psihički bolestan. Psihijatar Goran Arbanas za RTL tvrdi da čak 95 posto počinitelja ovakvih zločina - nisu duševni bolesnici. Tvrdi da je teško dokučiti i njihove motive za počinjenjem zločina.
"Tu nema jednoznačnog odgovora, odnosno mogu postojati različiti motivi. Kod nekih slučajeva vidimo da se osoba osvećuje nekom drugom. U drugim slučajevima vidimo da osoba kasnije i počini suicid, odnosno da se radilo o jednom proširenom suicidu gdje on ubije i sebi najbliže jer ne vidi za njih nekakvu budućnost, a ne samo za sebe. Tako da motive za svaki slučaj moramo tragati zasebno", objasnio je Arbanas.
Društvo donekle može pomoći
Društvo u sličnim situacijama može pomoći više ili manje, tvrdi on. Kod proširenog samoubojstva, dodaje, "možemo nešto napraviti jer se tu najčešće radi o osobi koja je možda imala neku duševnu bolest možda depresiju, alkoholizam ili nešto treće i tu se možda moglo reagirati.
Ipak, "mi moramo znati da, kao društvo, nikada nećemo moći u potpunosti spriječiti ovakve situacije i od kad je vijeka i ljudi, uvijek je bilo ubojstava i samoubojstava. To je nešto što ne možemo s potpunom uspješnošću eradicirati", poručio je psihijatar.
Tvrdi da je najbolje, kad netko posumnja u neki problem, poslati osobu na stručno mjesto, k psihijatrima ili psiholozima. No, dodaje da ljudi i sami u nekim situacijama traže pomoć, uglavnom od bliskih ljudi kojima vjeruju. No, što ako oni ne žele pomoć?
"Zakonski je propisano u kojim situacijama mi možemo nekoga liječiti. Zakon kaže da prisilno možemo liječiti osobu koja je zbog svoje duševne bolesti ugrožava vlastiti ili tuđi život, zdravlje ili sigurnost. Dakle, to su situacije kada mi procijenimo da će osoba zaista napraviti nešto sebi ili drugima tada ju možemo liječiti prisilno. U svim drugim situacijama je liječenje dobrovoljno", pojašnjava Arbanas.
Važno je, tvrdi psihijatar, i kada je napisana oproštajna poruka. "Ako imamo oproštajnu poruku koja datira od dan ili dva ranije, onda tu vidimo da imamo jednu planiranu aktivnost, da je osoba već o tome razmišljala i planirala. Drugačije je o tome da je osoba napisala tu oproštajnu poruku dvije minute ranije, dakle, to nam govori više o jednoj impulzivnoj reakciji. Moramo znati da kod većine slučajeva i ubojstava i samoubojstava imamo i važnu ulogu alkohola koji nije možda uzrok, ali je povod jer ljudi nešto lakše naprave kad su intoksicirani. Alkohol se često pojavljuje kako jedan faktor rizika", upozorio je.
Psihofarmaci nemaju veze s ovim
Nagađa se da je Harald Kopitz bio pod utjecajem psihofarmaka, lijekova koji se koriste pri liječenju duševnih bolesti. Psihijatar Arbanas tvrdi da je teško komentirati takvo što, jer u psihofarmake spadaju različiti lijekovi, poput sedativa ili antidepresiva.
"Najčešće ljudi na svoju ruku koristi anksiolitike sedative, dakle, one koji imaju sedatirajući učinak i ti lijekovi ne bi trebali povećavati impulzivnost. Dapače, oni će smanjiti impulzivnost", ustvrdio je.
Na mogućnost da je Kopitz bio izložen utjecaju psihofarmaka se za N1 osvrnuo i psihijatar Herman Vukušić. “Psihofarmaci teško mogu biti razlog za ovakav čin. Gotovo je nemoguće da budu povod i razlog ovakvog čina. Teza o psihofarmacima je dosta štetna jer će dosta pacijenata sada zazirati od uzimanja lijekova koji im predstavljaju prvu i zadnju liniju obrane", upozorio je Vukušić.
Ljubomora ili narcisoidnost?
Kopitz je u svojem oproštajnom statusu na Facebooku, osim financijskih, naveo i ljubavne probleme. Arbanas tvrdi da ljubomora može biti uobičajena, ali i patološka. Potonja, prema njegovim riječima dovodi do "bezobzirnih reakcija gdje osoba iz potpuno nerealne situacije i perspektive gleda situaciju nego što ona zapravo jest." Istaknuo je da ljubomorni muškarci čine daleko više kaznenih djela.
Njegov kolega Vukušić, pak, tvrdi da bi se u pozadini ubojstva djece i pokušaja samoubojstva mogao nalaziti narcistički karakter poremećaja ličnosti. “To je karakterna crta osobnosti, nešto što je godinama, desetljećima tu, ponekad i psihijatri to teško prepoznaju”, pojasnio je.
"Što je bio otponac, to možemo samo nagađati. Detalji će se saznati tijekom iscrpnog psihijatrijskog vještačenja. Doći će se do uzroka stvari. Mnogo je čimbenika moglo dovesti do ovog čina. Sa sigurnošću mogu reći da je prije tog tragičnog čina bio u stanju egzistencijalnog beznađa, ne depresije”, rekao je Vukušić.
Sustav nije kriv
Vukušić smatra da u ovom slučaju sustav socijalne skrbi nije kriv. “Ne možemo uprijeti prstom u institucije. Bio je strani državljanin, a s bivšom suprugom postigao je sporazum koji je verificiran na sudu i sustav socijalne skrbi nakon toga s njime nije imao ništa. Mogu reći da je ovakvih slučajeva je bilo i bit će ih sve više. Ne mogu se predvidjeti", rekao je Vukušić i naglasio da se ovo nije moglo izbjeći.
Svima koji osjećaju beznađe, Vukušić je savjetovao da pozovu pomoć. "Nazovite i spriječite, bolje je da policija izađe i deset puta, ali da se ovakav slučaj spriječi”, rekao je, dodavši da mu je drago što će policija dobiti stručnu pomoć.
