Željko Dolački, suspendirani policijski načelnik u utorak je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na šest godina zatvora. Zakon predviđa kako za izrečenu kaznu dužu od pet godina optuženi sudnicu napušta u društvu pravosudnih policajaca i odlazi u istražni zatvor. Dakle, pravomoćnost presude ne čeka na slobodi.
Ali, zakon također i ne određuje kako optuženi mora prisustvovati izricanju presude. Tako se niti Dolački u utorak nije našao u sudnici, a policiji je nakon toga nedostupan. Čak i njegovi odvjetnici tvrde kako se nisu čuli s njim od utorka poslijepodne nakon što mu je izrečena presuda.
Upravo zbog činjenice da optuženici nisu dužni doći na izricanje presude, postavlja se pitanje omogućava li to nekim osuđenicima bijeg i izbjegavanje izdražavanje kazne. Osobito onima koji imaju dvojno državljanstvo i to najčešće u BiH.
- Osuđeni bivši šef krim policije je pobjegao! Što će se događati dalje?
- Ovo su najpoznatiji slučajevi osuđenog policajca, bivši kolege kažu: 'Često je hodao je po rubu...'
Odvjetnik Branko Šerić smatra kako u tome nema ništa sporno.
"Zašto prisiljavati nekoga da sluša svoju presudu i kaznu? Po meni je ovakva zakonska odredba u redu jer optuženi ne mora prisustvovati ni svakom ročištu u postupku koji se protiv njega vodi. Čak i da zakon nalaže da se osoba mora pojaviti na izricanju presude, tko garantira da će se pojaviti i da prije toga već neće otići tako da bi opet došli gotovo na isto. Protiv njega bi se potom raspisala potraga, pa tjeralica i morao bi biti priveden", govori Šerić.
No, mišljenja je kako bi se ipak nešto moglo poduzeti, a to bi onda podrazumijevalo i izmjenu zakona.
"Primjerice, za optuženike protiv kojih se vodi proces za djelo za koje je predviđena dugogodišnja kazna zatvora, moglo bi se uvesti oduzimanje putnih isprava do okončanja sudskog postupka. Iako, otkako smo u EU ionako s osobnom možemo putovati", pojašnjava Šerić koji je između ostalog bio i odvjetnik kardiokirurga Ognjena Šimića koji je nakon izrečene kazne od devet godina, preselio u BiH s obzirom da je imao dvojno državljanstvo.
Ognjen Šimić
Tog vrhunskog kardiokirurga iz Rijeke 2008. godine sud je osudio na devet godina zatvora zbog korupcije i primanja mita. Dan prije izricanja presude, otišao je Bosnu i Hercegovinu. Sud u Sarajevu poništio je presudu iz Rijeke i Šimića osudio dvije i pol godine zatvora te oduzimanje liječničke licence. Kaznu je izdržavao na Igmanu u zatvoru poluotvorenog tipa. Ondje je i preminuo 2012. godine od srčanog udara.
Branimir Glavaš
2009. godine osuđen je na 10 godina zatvora zbog optužbi za ratne zločine. I on je s putovnicom BiH pobjegao. Preselio je Drinovce nedaleko od hrvatske granice. U listopadu 2010. godine je uhićen i priveden u istraživni zatvoru Sarajevu, a nakon toga je boravio u zatvoru u Zenici i Mostaru. Nakon što je Ustavni sud RH poništio prethodnu presudu i suđenje vratio na početak, Glavaš se iz zatvora vratio u Osijek i nastavio se baviti politikom.
Miroslav Kutle
Tajkun osuđen 2010. godine na dvije godine i osam mjeseci zatvora. Umjesto u zatvor, otišao je u Hercegovinu jer i on je imao BiH državljanstvo. Ondje je proveo nekoliko godina, a potom je sud je u Bosni i Hercegovini poništio presudu, jer ondje to nije kazneno djelo. U BiH je pokrenuo privatni biznis odnosno farmu goveda i proizvodnju ekološke hrane. Kada bi se vratio u Hrvatsku, morao bi na izdržavanje najmanje dvije zatvorske kazne.
Zdravko Mamić
Zdravko Mamić je u lipnju prošle godine nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora. Samo dan prije izricanja presude se uputio u u Hercegovinu gdje je u Međugorju i doznao kolika kazna mu je izrečena u BiH.
No, podugačak je popis i onih koji su iz zemlje pobjegli još i prije nego je za njihova (ne)djela podignuta optužnica, a među njima su neka, itekako zvučna imena. Nekima su sudilo u odsutnosti.
Među najpoznatijima su: Ivo Sanader, Ivica Todorić, general Vladimir Zagorec, Hrvoje Petrač, Blažo Petrović, Jozo Ćurković...
