Do skrovišta Dragana Paravinje u Donjim Srđevićima vodi neasfaltirana cesta i obrasle kozje staze. A onda se dođe do lijepe bijele katnice s uređenom okućnicom. Riječ je o kući Nade Vidović, koja je umrla krajem svibnja.
Pokraj kuće, u drvarnici, nalazi se sjekira zabodena u panj. Naokolo su razbacane prazne plastične boce bezalkoholnih pića, a pokraj štednjaka odbačena vrećica kave. Čini se da je ložio vatru i preživljavao od onoga što je našao u kući. No, nije našao puno, u travi su odbačene tek dvije prazne staklenke pirea od rajčice i dvije prazne konzerve, jedna od jetrene paštete, a druga od mesnog nareska.
U kući udaljenoj nekoliko stotina metara živi stariji par. Posljednji dani nisu im bili nimalo ugodni. Paravinju je pronašla gazdarica kuće Dušanka Vidović.
"Ta napuštena sablasna kuća, to je kuća starice Nade o kojoj smo se muž i ja brinuli za života kao da je naša iako nismo rod. Kad je umrla, obilazili smo redovito kuću. Tako sam i taj dan, u nedjelju ujutro, ušla u kuću poslije 10 sati, a kad sam otvorila vrata kupaonice, imala sam što vidjeti. Na podu je sjedio Dragan Paravinja. Prepoznala sam lice s televizije. Zbog njega nismo danima iz kuće izlazili, oka nismo noću sklapali jer smo znali da ga traže i da je tu negdje blizu. A sada sam se našla oči u oči s njim. Plakao je i govorio: 'Nisam kriv, nisam kriv'", priča Dušanka, a prenosi Večernji list. Kaže da je Paravinju poznavala još dok je bio dijete.
'Nisam mogla skriti užas kad je promijenio glas'
"Nismo ga vidjeli godinama u selu, ali možda me se sjetio, možda sam zato ostala živa. Pitala sam ga: 'Ako nisi kriv, zašto se ne predaš?' Kada je vidio da se bojim, jer nisam mogla skriti sav užas, promijenio je glas, digao se s poda i počeo vikati na mene, iskrivljenog lica od bijesa. 'Gubi se da te ne vidim, miči mi se s očiju', derao se Paravinja, a ja sam se okrenula i počela bježati prema našoj kući jer nisam znala je li naoružan i što je sve takav čovjek u stanju napraviti", priča dodajući kako je potom dotrčala suprugu Petru te da su pozvali policiju.
Uhićenje na obližnjem brdu, na koje je počeo bježati monstrum, gledali su kroz prozor.
specijal-201012070191004-Antonia Bilić
Vezani članci:
arti-201106270560006 arti-201106270019006 arti-201106280017006
