Sve češće se susrećemo s informacijama o nestanku djeteta. Istražili smo zbog čega najčešće bježe od kuće i što policija čini kako bi ih pronašla.
"U Nacionalnoj evidenciji nestalih osobaaktivni su profili za 40-ak maloljetne osobe nestale na području Republike Hrvatske. Napominjemo kako se radi o živoj brojci koja se mijenja na dnevnoj osnovi, a prema dosadašnjem iskustvu policije gotovo sva djeca, čiji nestanak se prijavi, u kratkom vremenu budu locirana i pronađena, bilo da se sami vrate ili ih pronađu srodnici ili policija", kazali su za Vijesti.hr u policiji.
"Kada govorimo o vremenskim razdobljima s većim brojem prijava nestanaka policiji, uočeno je da se ljeti povećava broj mladih koji odlaze od kuće na more s prijateljima, neki odlaze zbog zabave, a neki zbog straha od roditelja zbog loših ocjena", istaknuli su.
Mišljenja su i kako je osobito važno napomenuti i da nestanci djece najčešće traju od 24 sata do nekoliko dana. No, nisu svi odlasci tako 'bezazleni'. Naime, avanturizam je samo popratni motiv bjegova djece, kojima je stvarni razlog bijega zapravo težnja za uvažavanjem njihove ličnosti i integriteta.
Prekruta pravila
"Pitanje dječjeg napuštanja roditeljskog doma u zavisnosti je od uzrasta djeteta i faze njihovog psihološkog razvoja, ali i brojnih obiteljskih i okolinskih faktora", pojašnjava u svom članku prof.dr.sc. Dubravka Kocijan-Hercigonja, priznata stručnjakinja s područja neuropsihijatrije, posebice dječje psihijatrije.
Kriminologinja Rosana Kišur ističe kako je bijeg od kuće kod djece najčešće posljedica nejasnih, nedosljednih i prekrutih pravila, izostanka pravila ili određenih oblika zlostavljanja.
"Zanimljivo je da djeca koja su izložena fizičkom zlostavljanju od strane roditelja, ne reagiraju često bijegom. Ona, ukoliko izostane pravodobna obiteljskopravna, prekršajnopravna ili kaznenopravna zaštita njihova razvitka, postaju bespomoćne žrtve te najčešće muškarci i sami postaju zlostavljači, dok žene ostaju žrtve i u partnerskim odnosima", kaže Kišur.
Poziv u pomoć
Bijeg djeteta od kuće predstavlja poziv u pomoć. Ono tim pozivom želi dati do znanja da u njegovom domu 'nešto ne valja' i da bi 'nešto trebalo popraviti'. Ako odgovor na poziv izostane, dijete se priklanja vršnjacima s istim ili sličnim problemima te je to najčešći put u maloljetničku delinkvenciju i opetovane bjegove.
Osim toga, iz policije upozoravaju kako nestanak nikad nije bezazlen te s djecom treba više komunicirati kako ne bi bježali ili odlazili od kuće se time izlažu riziku da postanu žrtvama kaznenog djela.
"Vezano uz vrste kaznenih djela, moramo izvijestiti kako je dijete u bijegu od kuće i iz domske ustanove često prisiljeno činiti situacijska kaznena djela kako bi priskrbilo hranu i druge potrebe, što ga svrstava u kategoriju maloljetnih delinkvenata počinitelja kaznenih djela i prema kojima se tada primjenjuju procedure, odnosno oblici zaštite i odgoja određeni Zakonom o sudovima za mladež", istaknuli su.
Osim što mogu zapasti u delikvenciju, velika je mogućnost da postanu žrtve opasnih predatora.
"Napominjemo da bježanje od kuće predstavlja visoko rizičnu situaciju po dijete i zbog moguće izloženosti nizu zlouporaba od strane odraslih 'dobronamjernih' nerijetko djetetu bliskih osoba, od seksualnog iskorištavanja, prisiljavanja na prosjačenje i činjenje kaznenih djela, sve do trgovine djecom. Zato ovom ponašanju djece s operativnog gledišta u policiji posvećujemo značajnu stručnu i institucionalnu pozornost", naglašavaju u policiji.
Svaka obavijest o nestanku je alarmantna
Kišur upozorava kako se prilikom zaprimanja prijave o nestanku, ne smije smetnuti s uma kako uvijek postoji mogućnost da je dijete nestalo protiv svoje volje i da je možda žrtva kaznenog djela. Stoga ne treba prilikom zaprimanja prijave o nestanku olako prihvaćati obavijesti o djetetovoj sklonosti samovoljnim udaljenjima ili djetetovom dosadašnjem problematičnom ponašanju te donositi preuranjene zaključke.
Po pronalasku ili povratku djeteta, specijalizirani policijski službenik s njime obavlja obavijesni razgovor u cilju utvrđivanja razloga, motiva ili povoda udaljenja, utvrđivanja kretanja, boravka i aktivnosti djeteta u vrijeme udaljenja, osoba s kojima je bio u kontaktu, te da li je za vrijeme udaljenja od kuće počinio kakvo kazneno djelo ili bio žrtva kaznenog djela.
„Naposlijetku, važno je naglasiti da pronađete vrijeme za svoje dijete. Pokušajte ga razumjeti, ali nadasve razvijajte kod njega osjećaj sigurnosti i povjerenja u vas kao roditelja. Upoznajte njegove prijatelje, zajedničke aktivnosti bitne su u odnosima i posebno je važno da dijete zna da ga volite, da mu dajete sigurnost, jer onda su negativna iznenađenja svedena na minimum“, navela je u svom članku neuropsihijatrica Dubravka Kocijan-Hercigonja.
