Splitski glumac Josip Zovko (48) poginuo je u srijedu oko 15 sati na magistralnoj cesti M-6 Grude-Gorica, u mjestu Grudsko Vrilo na način da je iz za sada neobjašnjivih razloga svoji alfa-romeom splitskih reg oznaka prešao na suprotni kolnički trak u blagom zavoju.
U tom trenutku Zovko svojim vozilom udara u mercedes imotskih registarskih oznaka kojim upravlja M.G. iz hercegovačkog mjesta Gorica, a koje se normalno kreće svojim prometnim trakom u trenutku udara Zovkova vozila u njegovo. Zovko je od siline udara poginuo na licu mjesta, a ozlijeđeni M.G je prebačen najprije u Dom zdravlja Grude, a potom i u SKB Mostar gdje je hospitaliziran.
Tijelo pokojnog Zovka je odmah nakon nesreće prebačeno u mrtvačnicu Bijeli Brijeg u Mostaru, a u petak će se obaviti obdukcija nakon koje će se doznati od kojih je ozljeda preminuo splitski glumac imotskih korijena, javlja Slobodna Dalmacija.
Po nalogu dežurnog istražitelja oba vozila hrvatskih registarskih oznaka, koja su sudjelovala u nesreći, prebačena su u prostor PU Grude gdje će se ovih dana obaviti vještačenje.
Josip Zovko je rođen u Imotskom 1970. godine, diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a stalni član ansambla Drame HNK Split bio je od 1993. godine. Pored brojnih uloga na sceni matičnog kazališta široj je publici u sjećanju ostao nastupima u filmovima i televizijskim serijama.
Za svoj debi na velikom ekranu, ulogu Mate u filmu Da mi je biti morski pas 2000. je dobio Nagradu hrvatskog glumišta, a među ostalim filmskim i televizijskim ulogama ponajviše će se pamtiti one u filmovima Oprosti za kung fu, Vjerujem u anđele, te serijama Vaši i naši i bitange i princeze. Godine 1998. dobio je nagradu Veljko Maričić na međunarodnome Festivalu malih scena za ulogu Malog u predstavi Bijelo Dubravka Mihanovića.
U kazalištu je debitirao 1990. u Euripidovoj Heleni,predstavi Splitskog ljeta. U svaki scenski zadatak Josip Zovko ulagao je cijelog sebe, kako istančanu senzibilnost tako i svoje široko znanje i obrazovanje. Upravo zbog toga kao malo koji drugi kolega svojom je glumom dokazivao često izricanu, a malo kada opravdanu tezu o nepostojanju velikih i malih uloga. I pojavom u tzv. manjoj ulozi znao je ostaviti neizbrisiv dojam na gledatelja. Podjednako suveren u širokom repertoarnom rasponu od grčke tragedije do komedije Josip Zovko ostavio je trag u scenskim djelima Euripida, Sofokla, Molierea, Shakespearea, Držića, Goldonija, Brechta, Pirandella, Dostojevskog, do Arthura Millera, Toma Stopparda, Ive Brešana, Milana Begovića, do suvremenih dramskih autora.
