Da ju je Nikola Turek napao, silovao ili pokušao silovati, bilo bi logičnije da je Nuša Bunić zvala policiju i roditelje, a ne prijatelja radi fešte, smatra Vrhovni sud koji je povećao kaznu Varaždinki Nuši Bunić (23) sa 12 na 14 godina zatvora zbog ubojstva 30-godišnjeg bivšeg dečka Nikole Tureka 15. lipnja 2017. godine, javlja Večernji list.
Nikoli je prerezala lijevu karotidnu arteriju na vratu nožem oštrice duge 9,5 centimetara. Nuša se branila da ju je Nikola napao i da se nesretnim slučajem nabio na nož. Tvrdila je da se skinula jer je to on zatražio zaprijetivši joj nožem, no na njezinim je tajicama pronađen trag slijevanja krvi, pa ih je, navodi sud, očito imala na sebi u vrijeme kad je ozlijedila Nikolu.
Tajice, nož, gaćice i grudnjak odbacila dok je bježala s mjesta zločina. Na gaćicama je pronađena sperma, što osporava njezinu obranu da je odjeću skinula pod prijetnjom nožem. Sud smatra da je malo vjerojatna mogućnost da je Nikola ozljedu zadobio tako da je lijevom stranom vrata pao na nož koji je Nuša s obje ruke držala ispred sebe. Nuša je pokušala osporiti da je nož njezin, iako je u njezinoj torbici pronađena futrola.
22.05.2019., Varazdin - Nusa Bunic nakon presude za ubojstvo Nikole Tureka. Photo: Zeljko Hladika/24sata/PIXSELL
S prijateljicom pričala o ubojstvu
Tu ju je mogla ostaviti samo vlasnica jer da je Nikola izvadio nož, ostavio bi ga u pretincu automobila ili odbacio negdje u vozilu. Nož optuženice spominje se u SMS porukama razmijenjenim između nje i prijatelja, no on se toga ne sjeća. Nušin otac tvrdio je da je to Nikolin nož kojim su Nuša i Nikola, kad su bili u vezi, čistili školjke na ljetovanju na moru.
Nušin bivši dečko D.J. prisjetio se kako mu je Nušina prijateljica jednom spomenula da joj je Nuša govorila da bi se njih dvije mogle udružiti i namamiti D.J.-a na rijeku Dravu, gdje bi ga svezale i Nuša bi ga "spikala" jer je do pištolja teže doći. Potom je rekla da se samo šali. Nakon što je Nikola ubijen, ta je prijateljica D.J.-u na Facebook poslala poruku da je u šoku jer je Nuša učinila upravo ono što je i spominjala da bi učinila njemu.
Nuša je u žalbi pokušala osporiti osobni integritet to dvoje svjedoka, no sud smatra da je to neprihvatljivo jer su poruke razmijenili odmah nakon Nikolina ubojstva, pa nisu imali vremena iskonstruirati laži protiv Nuše ili joj smještati.
Do susreta te kobne noći došlo je na Nušinu inicijativu i susret je bio dogovoren, pa je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da se nije bojala jer inače ne bi u ponoć izašla s njim i ušla u njegov automobil. Nuša je imala ozljede glave, prsnog koša i donjeg dijela leđa, za koje je vještakinja sudske medicine rekla da si ih je mogla i sama nanijeti.
U automobilu su imali spolni odnos
Tragovi gušenja na vratu, o kojima je Nuša govorila, nisu pronađeni. Zaštitaru, koji je te noći radio u tvrtki u koju je dotrčala, a kasnije ni ocu na mobitel, uopće nije govorila o silovanju ili pokušaju silovanja, već o napadu bivšeg dečka na nju. Na temelju biološkog vještačenja i traga sperme u vozilu, sud je zaključio da je došlo do spolnog ili sličnog odnosa u automobilu.
S obzirom na to da je Nuša, dok je Nikola zaspao, mobitelom komunicirala s prijateljem kojeg je pitala je li društvo još uvijek na okupu, sud zaključuje da je odnos bio dobrovoljan. Kad se sve poveže s nalazom prema kojem je kod Nuše utvrđen granični poremećaj ličnosti koji karakterizira sklonost impulzivnom ponašanju, promjenjivo raspoloženje, nesposobnost kontrole osjećaja i reakcije na njih, uz poremećenu predodžbu o sebi, nestabilne međuljudske odnose, sklonost autodestruktivnom ponašanju i drugo, osnovan je, smatra Vrhovni sud, zaključak prvostupanjskog suda da nije riječ o nesretnom slučaju, piše Večernji.
Državni odvjetnik žalio se na kaznu od 12 godina jer smatra da nije trebalo kao olakotnu okolnost uzimati njezinu alkoholiziranost i granični poremećaj ličnosti jer je u vrijeme počinjenja upravljala svojom voljom i postupcima, promišljeno i planski, prema u glavi razrađenom scenariju. Sve nakon toga bilo je usmjereno na prikrivanje djela i prikazivanjem sebe kao žrtve, smatra. Kazna zatvora u trajanju od 14 godina primjerena je za ostvarenje svrhe kažnjavanja, prije svega u smislu specijalne prevencije, presudio je na kraju Vrhovni sud, i ta kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za djelo "kojim je mlada osoba, bez povoda, lišena života te će se njome ostvariti i svrha kažnjavanja u vidu generalne prevencije".
