Bivši potpredsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko traži od Hrvatskog državnog arhiva spis "Službe državne sigurnosti u okviru sekretarijata SRH o popisu suradnika Udbe od 1980. do 1990. godine" jer želi dokazati da on među njima nije bio.
Suradnikom Udbe nazvao ga je Josip Manolić u velikom intervjuu objavljenom lani u lipnju u tjedniku Nacional, a Manolićeve riječi ubrzo je potvrdio i profesor Ante Barišić. Zato ih je bivši šef HDZ-a obojicu tužio zbog klevete.
Barišić potvrdio Manolićeve riječi
Barišić, inače bivši zaposlenik Službe državne bezbednosti, nakon Manolićeva intervjua javio se "Nacionalu", te potvrdio da je sve ono što je bivši visokopozicionirani šef tajnih službi rekao o Karamarku – istina. Na početku sudskog procesa odbio se ispričati za te svoje riječi, ostavši ustrajan da dokaže kako nije lagao. A Karamarko je izrazio svoju odlučnost da dokaže upravo suprotno.
Karamarka je posebno uvrijedila tvrdnja da mu je svojedobno bila oduzeta putovnica, te da je prikazivan državnim neprijateljem. Barišić je to izjavio objašnjavajući kako je bio dobro upućen u sva tadašnja zbivanja jer se kao zaposlenik zagrebačkog centra SDS-a bavio Crkvom. Detaljno je opisao kako je Karamarko vrbovan.
Tko su Karamarkovi svjedoci?
No, da se to ne bi javno rasplitalo u sudskom procesu Karamarkova obrana zatražila je da se iz sudnice izbace novinari. Odvjetnici tvrde kako ne žele ugroziti svjedoke, niti prezentirati dokumente koji još nose oznaku tajnosti.
"Moji svjedoci nisu javne osobe, imaju obitelj, djecu, unuke. Možda ne žele da se zna što su radili u onom socijalističkom sustavu i upravo zato njih treba zaštititi. Znate, osobe koje ću spomenuti u svom svjedočenju i koje ću predložiti da se pozovu na sud i saslušaju, su ozbiljni ljudi, a ne šarlatani", dopunio je Karamarko zahtjev svojih odvjetnika. Sudac mu je zamjerio što već u tužbi nije predložio te svoje svjedoke.