Svaki njezin korak prema postolju pojačao je prkosnu poruku 390 tisuća Aboridžina, kroz čiju je "djecu" baklja počela i završila svoj put po "najmanjem kontinentu". Osvajačica zlatne medalje u hokeju na travi Nova Peris-neebone bila je prva, Cathy Freeman posljednja, netko je dobro primijetio "sve je došlo na svoje mjesto". . . Domaća uzdanica za konačni trijumf u utrci na 400 metara u svojih 27 godina imala je i dobre i loše utrke, ali njezin stav o zaštiti australskih domorodaca uvijek je bio jasan i nedvojben, i po cijenu britkog jezika i "loše reputacije". Kada je 1994. na Igrama Commonwealtha osvojila prvo mjesto i pred kanadskom publikom počasni krug istrčala s aboridžinskom zastavom, dobila je po prstima, no već sljedećeg dana potukla je konkurenciju i na 200 metara te opet zavijorila "najdraže boje".
Već tri godine Cathy Freeman nije izgubila utrku na 400 metara. Dvostruka je svjetska prvakinja, osvajačica olimpijskog srebra. Jače preporuke za veliku čast paljenja plamena, koji će dva tjedna "grijati" najveći olimpijski stadion u povijesti, nije trebala. Jer "sitne duše" morale su pred time ustuknuti. Još jednom odnijela je pobjedu, baš kao i u srpnju kada je čelnike australske države optužila zbog "neosjećajnosti i odbijanja preuzimanja krivice za vladinu politiku koja je oko sto tisuća aboridžinske djece prisilila da u razdoblju od 1910. do 1970. napuste svoje domove i postanu 'izgubljena generacija'". Ako pobijedi svoje konkurentice, na čelu s oporavljenom Marie-Jose Perec, i taj događaj odluči još jednom "okititi" zastavom svoga naroda, ovoga puta imat će "blagoslov" Australskog olimpijskog odbora.
Samo svečano otvorenje, čiji će vrhunac paljenja plamena u vodi mnogi izvjestitelji nazvati "neponovljivim, toliko sličnim drevnim načelima stare Olimpije", zamalo je unajznačajnijem trenutku "popucao" po šavovima. Tek nakon "nekoliko minuta koje su organizatorima značile vječnost", postolje, iz kojeg će u dva sljedeća tjedna svijetliti plamen mira, pokrenulo se uzvodno od umjetnog vodopada i završilo na zamišljenom mjestu. Predstava, koju je na licu mjesta, u Homebush Bayu, gledalo 110 tisuća ljudi, a putem televizijskih ekrana četiri milijarde gledatelja, na taj način dobila je svoj "crescendo". Trud koji je tijekom obilaska Globusa uložilo sedamanest tisuća pronositelja baklje na kraju je, ipak, nagrađen na najljepši mogući način, na otvorenju koje je potrajalo više od četiri sata. Poslije više od 27 tisuća prijeđenih kilometara, koliko je baklja "progutala" nakon što je 10.svibnja upaljena u drevnoj Olimpiji, Freeman je spajanjem vatre na baklji i one u bazenu ispunjenom vodom rasplela konačni scenarij. Bazen se izdigao iznad stadiona gdje će plamtjeti do 1.listopada.
Spektakl koji je okupio dosad nezabilježenih dvanaest i pol tisuća izvođača, od aboridžinskih plesača do orkestra s dvije tisuće glazbenika, sažeo je australsku povijest od dolaska Aboridžina, naseljavanja Europljana, pa sve do sadašnjosti, putem koje su sportom zaluđeni Australci svijetu nastojali prikazati svoju raznoliku kulturu i globalnu otvorenost. Igre u Sydneyu najskuplje su dosad - koštaju milijardu i 400 tisuća američkih dolara, a s po 140 tisuća akreditiranih osoba i s brojkom od ukupno očekivanih osam i pol milijuna gledatelja na borilišta obilato premašuju prošle Igre u Atlanti.
Na svečanom mimohodu 199 zemalja, koji je po tradiciji otvorila Grčka kao kolijevka olimpizma, a zatvorila zemlja-domaćin Australija, velike ovacije dobili su sportaši dviju Koreja, koji su po prvi put nakon pola stoljeća neprijateljstava izašli zajedno pod jednom zastavom. "Vatreno krštenje" u povijesti dosadašnjih Igara imalo je i četvero sportaša iz Istočnog Timora, koji su na mimohodu nastupili pod zastavom Međunarodnog olimpijskog odbora, kao i bosanskohercegovačka reprezentacija u
kojoj su zajedno Hrvati, Srbi i Bošnjaci.
Uime 11600 sportaša, koji će se u 28 sportova boriti za 300 kompleta medalja, olimpijsku prisegu izrekla je australska hokejašica na travi Rechelle Hawkes, a uime sudaca i službenih osoba vaterpolski sudac Peter Kerr.
