Često ih se pogrešno naziva geranijama. Obje vrste pripadaju porodici iglica. Ipak pelargonije čine vlastiti rod. Preci ovih omiljenih balkonskih biljaka potječu iz južne Afrike. Prve pelargonije su donesene u Evropu 1710. godine iz pokrajine Kapland. U prvo vrijeme to su bile egzotične, nedostupne biljke, koje su u najboljem slučaju mogli nabaviti vrlo imućni ljudi. Tim je veće zadovoljstvo da danas svaki ljubitelj pelargonija može bez financijskih problema podnijeti troškove svog hobija. Pelargonija je, nedvojbeno, jedna od naših najomiljenijih cvjetnica. Križanjima i oplemenjivanjem nastale su brojne vrste. Pokušate li ih izbrojiti, doći ćete sigurno do broja od nekoliko tisuća.
Međutim pelargonije imaju jedan nedostatak. Naime, njih nije jednostavno potaknuti da sljedeće godine ponovno procvjetaju. Zbog toga se ljubitelji cvijeća najčešće rješavaju ocvalih primjeraka i u idućoj godini uzgajaju nove.
Pelargonium zonale, najpoznatije među pelargonijama su pelargonije uspravnog rasta. Naziv zonale dobile su po obojenim dijelovima lista u obliku obruča. Lišće pojedinih križanaca i sorti razlikuje se, osim veličinom, i karakterističnom tamnijom lisnom šarom u obliku prstena, tzv. Ťzonomť, po čemu su ove pelargonije i dobile ime Ťzonalkeť. Te šare mogu biti naizmjence svijetlo i tamnozelene, ali i žutih ili crvenih tonova. Posebnu ukrasnu vrijednost ima, primjerice, križanac Pelargonium zonale ŤChelsea Gemť čija je zelena sredina listova obrubljena smeđe crvenim prstenom i žutim obrubom. Sorte Pelargonium zonale punih cvjetova u punom cvatu djeluju posebno dekorativno. Sorte punih cvjetova imaju, na žalost, jedan nedostatak, a to je da za kišovitog ljeta vrlo brzo počinju gnjiliti.
Viseće pelargonije (Pelargonium peltatum) nisu pogodne za uzgoj u zatvorenom prostoru. Njima odgovara obilje svježeg zraka, a to će im najbolje pružiti otvoreni prostor. Pelargonium peltatum nazivane su i pelargonije bršljanke. Nastale su dugogodišnjim uzgojem i međusobnim križanjem mnogih vrsta. Među pelargonijama bršljankama već dugo je poznata i omiljena sorta ŤAmethystť s nježnom nijansom ružičasto-ljubičastih cvatova. Proteklih godina pojavili su se na tržištu Ťhitť križanci visećih pelargonija ŤCascadeť. U razdoblju pune cvatnje cvjetovi gotovo potpuno prekrivaju lišće.
Mirisne pelargonije (Pelargonium graveolens), sredinom 19. stoljeća bile su vrlo omiljene u Europi, međutim, cvjetne pelargonije vremenom su potisnule i umanjile njihovu popularnost.
U Španjolskoj, na jugu Francuske i u Alžiru mirisne pelargonije se uzgajaju plantažno kao sirovina za industrijsku proizvodnju cijenjenih mirisnih ulja geraniola i citronebola. Ona se upotrebljavaju u farmaceutskoj i kozmetičkoj industiji. Na žalost, čudesne mirisne pelargonije već su prije dužeg vremena pale u zaborav, stoga ih je danas vrlo teško pronaći.
