Sonyjev Centar, stambene i poslovne četvrti na Alexanderplatzu, bolnice na Potsdamer Platzu ili Europa Haus na Pariser Platzu samo su neke od novoizgrađenih objekata u centru Berlina. Deset godina nakon ujedinjenja Njemačke u Berlinu se okupila sva internacionalna krema homo fabera kako bi obnovila i uljepšala europsku metropolu. No što je od nje nastalo ? analizirao je za njemački Focus Hans Kollhoff jedan od angažiranijih berlinskih arhitekata.
Prema riječima Kollhoffa grad je sačuvao određenu ravnotežu i prepoznatljivost. A to znači da se Potsdamer Platz i Friedrichstrasse nisu pretvorili u kulise niti periferiju, a podjednako uspješno je izbjegnut i dojam velike svjetske izložbe. Iako mnogi kritičari predbacuju da ima konzervativan pristup arhitekturi Kollhoff je izjavio da se arhitektura ne smije gubiti u avangardnim, plakativnim i agresivnim gradnjama koje ne uzimaju u obzir prvotnu namjernu te već postojeće i susjedne građevine
Na pitanje što misli o ovogodišnjem Biennalu arhitekture u Veneciji čije je moto: Manje estetike više etikeKoollhoff je upozorio da se arhitektura ponovno gubi u drugim područjima te da mi danas nemamo iste probleme kao 1920. godine kada su se sa fasada primjerice uklanjali carski gipsani ukrasi. Negativno stajalište Kollhoff je zauzeo i prema plakativnom modernizmu kao što je recimo Gehryjev muzej u Bilbaou ili nekadašnji objekti Mies van der Rohea ? Farnsworth House ili Barcelona Pavillon koji su bili potpuno nefunkcionalni, a tim je povodom izjavio Vrijeme utopija je prošlo, doba klasike dolazi.
Naime, Kollhoff je za sebe rekao da on nije tradicionalist već moderan autor koji želi izvući iz povijesti njena ponajbolja rješenja ? primjerice ona Brunelleschija ili Schinkela te ih preraditi u današnjem duhu. Pa iako je Kollhoff u načelu zadovoljan dosadašnjim rješenjima dotjeranog Berlina Hans je ipak dodao da gradu u cjelini još nedostaje određena doza opuštenosti.
