Nakon što su objavljeni mailovi koje je razmjenjivala potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, Martina Dalić, s ljudima s kojima je radila na pripremi lex Agrokora, bila je to još jedna potvrda da se sve događalo u sivoj zoni, doslovno u mračnim zakucima, skrivenim sobama nepoznatih restorana, uz mnogo drskih rečenica u privatnoj prepisci, rečenica koje su svjedočile preziru prema institucionalnom, prema pravosudnom okviru, prema javnosti.
S obzirom na krug ljudi s kojima se dopisivala, koji su bili "savjetnici" ili suradnici na izradi zakona, crno na bijelo se otkrilo, u mailovima koje je objavio portal Index.hr, da je potpredsjednica lagala kada je rekla da su na izradi zakona surađivali ljudi iz njezina ministarstva. Na zakonu su radili njezini prijatelji, ekipa koju je skupljala i okupljala tijekom godina radeći u Ministarstvu financija u vrijeme ministra Borislava Škegre, ili kasnije kao bankarica u Partner banci, kao konzultantica i predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta.
Mailovi su pokazali crno na bijelo da ta neformalna skupina doista postoji, da je to ekipa za specijalne zadatke koja se povremeno formira i dogovara zahvate koji se kasnije pretvaraju u ozbiljan posao.
'Nek nas tuže poslije'
Neformalna skupina, zaposlenici tvrtke za koju tada nitko nije znao, Texo Managment, koja je jedva spajala kraj s krajem, odvjetnici, investicijski savjetnici, pa i jedan direktor iz tada još uvijek uskog kruga Ivice Todorića, Ivan Crnjac, inače kum Ante Todorića, jednog od sinova Ivice Todorića, radila je na pripremi lex Agrokora, bahato je dobacivala "nek nas tuže poslije" i spakirala je zakon, koji je doveo do poslovnog modela u kojem je Texo Managment ubrzo postao vrlo važan faktor, tvrtka koja za savjetodavne usluge u slučaju Agrokor dobiva milijune, a jedan od zaposlenika, Ante Ramljak, postao je jedan od najbolje plaćenih menadžera u državi.
Premijer se nije distancirao od sive zone
U nekoliko sati, koliko je trebalo premijeru Andreju Plenkoviću i potpredsjednici Dalić da se pripreme za istup u javnosti, postojao je tračak nade da će se službena politika, da će se premijer Plenković pokušati distancirati od te sive zone, od tog evidentnog izigravanja civiliziranog demokratskog sustava. Umjesto distance, umjesto otklona, umjesto smjene onih koji su "lovili u mutnom", Plenković se odlučio za hrvatsku inačicu makijavelističke obrane: cilj opravdava sredstvo.
"U kratko vrijeme se moralo naći rješenje, mislim da je sve što se učinilo bilo na dobrobit hrvatskog gospodarstva", izjavio je Plenković i tako trasirao liniju obrane koje se držao u svim budućim nastupima. Bio je to prijelomni trenutak Plenkovićeve vladavine. Trenutak u kojem se potpuno i do kraja vezao uz Martinu Dalić.
Ruganje pravosuđu i suspenzija demokracije
Ako premijer objavljuje javnosti da je u njegovoj viziji političkog sustava moguće zacrtanim ciljem opravdavati baš sve, pa i dogovor i trgovinu u mračnim zakucima, očito zaobilaženje pravnih normi, ruganje pravosuđu, onda nam on poručuje da je moguće i suspendirati demokraciju na neki trenutak, da je moguće isključiti norme demokratskog društva, ako se to njemu i njegovima učini primjerenim.
Nakon objave mailova još jednom se pokazalo da najviša politika u Hrvatskoj ne preza od silaska u sivu zonu, a nakon premijerove obrane, siva zona je proglašena politički poželjnom, normalnom. On je proglasio stanje u kojem se država vodi izvan institucija – prihvatljivim za Hrvatsku. Može nakon toga Gordan Jandroković pričati koliko hoće o tome da treba jačati državne institucije, kada je na tu ideju 9. svibnja 2018. pljunuo premijer osobno.
Država, to sam ja!
Mailovi su pokazali neviđenu bahatost: Država to sam ja! Što nam mogu? Sudionici prepiske su potpuno razvalili demokratski obrazac donošenja odluka, a premijer je potom poručio: Da, zašto ne? Mi to možemo.
Odnosno, što nam možete.
Mailovi ministrice Dalić i njezine ekipe, tima koji će kasnije biti prikopčan na enormne savjetničke honorare u Agrokoru, pokazuju da je ta ekipa bila na samom izvoru informacija, da su raspolagali podacima koje su htjeli, da za njih, očigledno, nije bilo nikakvih državnih niti poslovnih tajni. Da su bili dio formalne procedure izrade zakona odgovarali bi za njihovo daljnje distribuiranje. Bili bi obvezni šutjeti o tome što znaju.
Plenkovićev blagoslov razvaljivanja demokratskog sustava
Ali ekipa iz skrivenog kutka restorana "Fotić" nije trebala šutjeti, nije nitko ništa potpisao, mogli su distribuirati informacije kako su htjeli. Mogli su ih, na primjer, dilati i lešinarskim fondovima koji su već nadlijetali nad Agrokorom. Jesu li to postupci koji se mogu braniti "plemenitim ciljem"? Može li cilj, spas Agrokora, u Plenkovićevom mandatu, pokriti baš sve?
Na dan kada je Plenković dobivao nagradu za "europski govor" nesmiljeno je otkriveno ono što se krije iza njegova europskog nastupa. On je odlučio blagosloviti razvaljivanje demokratskog obrasca donošenja odluka. Iza europskog govora razotkrio se duboko neeuropski postupak. A on se sam činom ovakve obrane postupaka Martine Dalić posve vezao za nju.
Više nikome neće pasti na pamet pokušaj obrane u smjeru: možda Plenković nije znao. Ovako braniti Martinu Dalić može samo netko tko je bio dio ekipe. Kao da je sjedio s njima u skrivenom kutku restorana "Fotić".
