Kiša i tmurno vrijeme bila su savršena kombinacija za bijeg iz Zagreba, no prognoza je za nešto južnije dijelove Hrvatske bila i više nego obećavajuća. Sunce je tog jutra, unatoč zagrebačkoj kiši, zasjalo već u Novom Zagrebu na adresi Porsche Croatia, gdje nas je dočekala šarena flota dosta moćnih limenih ljubimaca. Iako različiti po modelu i po boji, jedna im je stvar bila zajednička – pogon 4x4, odnosno pogon na sva četiri kotača.
Baš te dvije brojke 4x4, bile su ključ u nazivu događaja koji je u srijedu 24. svibnja u Šibeniku i u šibenskom zaleđu organizirala Škoda Hrvatska. U sklopu događaja 4x4 Experience, dvadesetak hrvatskih novinara imalo je prilike probati razne modele iz Škodine flote s ovim pogonom.
Ipak, u moru zanimljivih automobila, zvijezde dana bila su dva modela na struju – Škoda Enyaq iV i brutalni Enyaq Coupe.
Ove električne ljepotice s potpunim pravom oduševljavaju vozače diljem svijeta; osim što sjajno voze, sjajno i izgledaju, a od mase izgledom pomalo dosadnjikavih automobila na cestama, ističu ih jarke i neobične boje karoserije.
Limuzina za uživanje
Do Enyaqa je prvo trebalo doći, a put od nekih 300-tinjak kilometara doslovno smo pregazili s izvrsnom Škodom Superb. Pošto sam na lokaciju okupljanja tog jutra stigla prva, prva sam i birala automobile, a limuzina s benzinskim motorom u sjajnoj zlatno-žutoj boji, činila se idealnom za naše putovanje. I zaista nisam požalila svoj odabir.
Škoda Superb iznimno je ugodna te pruža jako puno komfora u vožnji. Automobil je prostran, ima puno mjesta, a za doživljaj pravog sportskog luksuza u njemu pobrinuo se sportski paket opreme zbog kojeg Superb iznutra djeluje jako moćno. Kada zavirite u unutrašnjost, vidjet ćete da Superb u ovakvom izdanju nimalo ne zaostaje za nekim puno razvikanijim i skupljim modelima koji spadaju u istu klasu.
Pogon 4x4 svakom automobilu daje dodatnu moć, odnosno nešto jače vozačke sposobnosti te bolje snalaženje na zahtjevnijim terenima. Jednoj limuzini, ovaj pogon daje moć da, kao što sam rekla, proguta cestu. Superb je suveren i čvrst te juri kao raketa, a veće brzine kod ovog automobila uopće se ne osjećaju.
Kiša je stala nakon Zagreba, a oblake je netom prije zadarske regije zamijenilo plavo nebo i sunce. Obasjan sunčevim zrakama, Superb je na cesti izgledao kao Sunce koje vozi. Pošto smo bili dobri s vremenom, stali smo popiti kavu, a znatiželjnih pogleda prema automobilu nije nedostajalo. Zbog boje, auto je zapravo pravi magnet i jednostavno ne može proći nezamijećeno.
Superb, figurativno govoreći, klizi i prolazi kilometre kao od šale. Kada izađete iz tog auta, jedino što ćete nakon vožnje kazati je 'wow', jer ništa manje od divljenja taj auto ne zaslužuje. Iako su limuzine zakon, osobno nisam nešto pretjerano luda za njima. Nekako se jednostavno ne vidim, barem trenutno, u takvom automobilu. No, ovakva iskustva definitivno mijenjaju percepciju pa je i moja percepcija naspram limuzina nakon iskustva u Superbu drugačija. Recimo samo da ću u budućnosti malo više baciti oko na ovakve automobile, a sve zahvaljujući ovoj zlatnoj ljepotici s kojom je put od Zagreba do Lozovca bio čista uživancija.
Šarenilo intenzivnih boja
Ulazeći na parking Atriuma u Lozovcu, nazirali su se obrisi automobila zbog kojih smo i krenuli na ovaj put. Crveni, plavi, narančasti, zeleni, svijetloplavi – odjednom se pred nama stvorilo šarenilo veselih boja zbog koji su nam momentalno osvanuli osmjesi na licima.
Enyaq i Enyaq Coupe zaista su impresivni auti, što ćete shvatiti odmah na prvu. Jarke boje izvana ističu njihov moćan karakter koji se najbolje osjeti kada sjednete za volan. Tu ljepotu izvana, pogotovo modela s coupe linijom, dodatno naglašava prednja maska gdje se nalazi rešetka koja izgleda kao da je napravljena od dijamanata, a isti takav svjetlucavi materijal čini jednu tanku, ali efektnu liniju na retrovizoru.
Kad stojiš ispred tih prekrasnih automobila koji su poredani jedan do drugoga, teška je odluka koji odabrati i isprobati. Da ne upadnem u preteške dileme, odlučila sam linijom manjeg otpora pa odabrala crvenu coupe RS verziju, koja je u kombinaciji s tom kristalnom prednjom rešetkom izgledala zaista spektakularno. Iako je ta "rešetka" napravljena samo estetike radi, mora se priznati da je autu dala baš jedan poseban izgled.
Pošto je riječ o SUV-coupe modelu, položaj za volanom nešto je viši, a preglednost u vožnji jako je dobra. Volan je napravljen u sportskom štihu, a vozačima je na raspolaganju veliki glavni ekran koji se nalazi na sredini kokpita te manji vozačev displej. Najsportskija stvar u automobilu po meni su sjedala koja su školjkastog oblika, a na naslonima za glavu nalazi se izvezeni RS logo.
Od Lozovca do Brištana, uskim lokalnim cestama ulazili smo sve dublje u šibensko zaleđe. Ceste su na pojedinim dijelovima bivale uske, a iza sebe smo ostavljali tipične dalmatinske kuće i domaćinstva. Iz kilometra u kilometar, bivalo je sve manje novih modernih zgradurtina, a sve više autohtonog kraja.
Nakon nešto malo manje od pola sata vožnje, stali smo kako bi se okrijepili i probali tradicionalne proizvode Pršutane Miljevci. U tom malenom mjestu, gdje je sve oko nas bilo domaće i autohtono, ovaj auto dodatno je došao do izražaja te se isticao svojim modernim linijama dizajna.
Dva sata su doslovno proletjela, a svoj put nastavili smo prema Šibeniku. Iako je početni plan bio nešto drugačiji, za nama je iz Zagreba došla dosadna kiša koja je lijevala kao iz kabla, pa smo nažalost morali preskočiti odlazak do planinarskog doma Promina. Umjesto u brdo, spuštali smo se prema obali.
Enyaq je dosta specifičan i u vožnji. Naime, iako je riječ o električnom automobilu, trebalo mi je nešto vremena da se osvijestim da taj auto ide na struju, a ne na benzin. Nekako mi se taj dio vožnje, odnosno taj pomalo i nevjerojatan doživljaj, možda i najviše svidio da našem proputovanju.
Kodiaq za kraj
Sunce i morski zrak, ugodan ambijent i dobro društvo dodatno su otežali povratak u Zagreb. Lijeno ispijajući kavu, hvatali smo zadnje zrake morskog sunca i mira. Pošto nas je sve doma čekao posao, krali smo minute i odugovlačili vrijeme pokreta prema Zagrebu. No kako svemu lijepom dođe kraj, tako je došao i kraj druženja.
Izmijenili smo prijevozna sredstva te smo prema Zagrebu krenuli u velikom Kodiaqu. Ovaj ogromni SUV jako je prakltičan, a posebno ga vole brojnije obitelji s obzirom da ima sedam sjedala. Iako veliki automobili nekada znaju biti malo tromiji na gasu, Kodiaq je bio jako dobar u sportskom načinu vožnje, a odaziv na gas bio je puno puno bolji u usporedbi s normalnim načinom vožnje. Na autocesti je djelovao jako suvereno i čvrsto, pa i pri većim brzinama koje možda nisu tako tipične za ove automobile.
Nakon munjevitog Superba i spektakularnog Enyaqa, čovjek nema nikakva očekivanja od jednog SUV-a, no ispostavilo se da je Kodiaq za sam kraj našeg proputovanja ostavio jako pozitivan dojam na nas, bez obzira što sam mislila da nakon Superba i Enyaqa jednostavno nema dalje.
Škoda je na ovom događaju pokazala da ima impresivnu flotu u kojoj svatko može pronaći nešto za sebe. Svaki njihov model sve je zanimljiviji i bolji, što uostalom najbolje pokazuje Enyaq i priča koju je Škoda napravila oko njega. Razlog zašto se nekome ne bi svidio ovaj auto? Bit ću sada potpuno iskrena: nakon što ga isprobate, stvarno ne vidim niti jedan razlog zašto vam se ovaj auto ne bi svidio...
Galeriju fotografija pogledajte u nastavku:
