Vaha: 'Nogomet i reprezentacija pobijedili su političare koji svađaju ljude i ujedinili BiH'

Bosna i Hercegovina po prvi će put u svojoj povijesti igrati nokaut fazu Svjetskog nogometnog prvenstva. Država koja je duboko podijeljena političkim podjelama u nogometnom je zanosu. Vahid Halilhodžić za portal Net.hr komentira uspjeh svoje zemlje koji je i njega razveselio, iako on već godinama živi u Francuskoj. 

SVE NA JEDNOM MJESTU /

Veliki vodič o SP-u 2026: Raspored i satnice svih utakmica

"Kako neću biti sretan... Bosna i Hercegovina je moja domovina, zemlja u kojoj sam rođen, u kojoj sam odrastao, živio, igrao nogomet, u kojoj su moji korijeni. Zadovoljan, sretan i ponosan na reprezentaciju Bosne i Hercegovine", kaže u uvodu razgovora Vahid Halilhodžić i onda kreće monolog... 

"Ovaj povijesni plasman BiH u nokaut fazu puno znači za državu, ljude, moju raju, za jedinstveno države, da se pokaže da ti ljudi na tim prostorima mogu živjeti zajedno, igrati nogomet u istoj momčadi zajedno, da se mogu veseliti zajedno i svi navijati za jednu reprezentaciju, Bosnu i Hercegovinu. To je veliki pomak i najveći dobitak ovog uspjeha. Također, plasman Bosne i Hercegovine u nokaut fazu Svjetskog nogometnog prvenstva je jedna velika poruka svim političarima koji pokušavaju unijeti razdor među populacijom u BiH, među narodom koji je puno propatio, puno previše. Poznavajući kakve su prilike trenutno na tim područjima, pobjeda BiH protiv Katara i plasman puno znači i ima jednu veliku dimenziju. Zato treba čestitati Sergeju Barbarezu, stručnom stožeru i igračima reprezentacije Bosne i Hercegovine. Političari svjesno rade u Bosni i Hercegovini to što rade, djele narod, djele raju, bacaju kost među obične ljude. Sve se to planski radi, sve se događa isplanirano, da bi došlo do podijela. Da svatko ima svoj dio zemlje koja treba biti jedinstvena. I zbog toga je uspjeh nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, u kojoj igraju i Bošnjaci i Hrvati i Srbi je više od običnog uspjeha. To nije samo sportska pobjeda i uspjeh, nego pobjeda nad politikom, političarima i poruka da BiH ipak može skupa, da svi mogu biti kao jedan. Svi ljudi u Bosni i Hercegovini moraju shvatiti kako je Bosna i Hercegovina njihova zemlja, da su Sergej Barbarez i reprezentativci Bosne i Hercegovine njihovi predstavnici, da je ovo reprezentacija za koju trebaju navijati svi i biti ponosni na nju. Da se vesele zbog njih. Međutim, pojedini političari, bez ikakvih razloga, nastoje držati i zadržati tenzije koje su stalno prisutne u BiH. Zato je plasman Bosne i Hercegovine jako bitan da ujedini ljude u zemlji. Nogomet i nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine pobijedili su politiku i ujedinili zemlju. Vidimo da su svi sretni, da svi slave i to je najbitnije". 

U posljednjem intervjuu za RTL-ov portal Net.hr rekli ste kako Bosna i Hercegovina na ovom prvenstvu igra predefanzivno i da se takvom igrom ne može do rezultata. Kao da su vas izbornik, stručni stožer i igrači poslušali. Bili su protiv Katara ofenzivniji... 

"Protiv Katara je bilo potpuno drugačije. BiH je bila ofenzivnije nastojena, ali jedina formula u ovoj utakmici je bila ofenzivni pristup, napasti Katar i pobijediti. Samo je takav način igre bio prihvatljiv, ništa drugo. Katar, uz dužno poštovanje prema Kataru, nije reprezentacije neke posebne kvalitete. Reprezentativci Bosne i Hercegovine su napravili vrlo visoki presing. Puno je igrača sudjelovalo u ofenzivnim akcijama. Igrao se sistem sa dva napadača i bočna igrača koji su puno odigravali centaršuteva prema šesnaest metara. Moram biti iskren i reći kako nije to sad bila neka velika igra Bosne i Hercegovine, ali igrači su pokazali htijenje, drskost, volju da se pobijedi. Na kraju su nagrađeni s tri boda i plasmanom u nokaut fazu prvenstva. To je fenomenalni uspjeh za bosanskohercegovački nogomet."

U šesnaestini finala BiH će vjerojatno igrati protiv Sjedinjenih Američkih Država, koji su pokazali sjajan nogomet na turniru. Možete li ih proći?

"U jednoj utakmici sve je moguće. Drugačija se taktika igra u nokaut fazi. Nokaut faza je sasvim drugačije natjecanje. Sistem u jednoj utakmici odlučuje o prolasku dalje ili ne. Nisam gledao nti jednu utakmicu SAD-a, međutim po rezultatima sam vidio da su dosta efikasni, što bi značilo da su i dobri. Ima tu par dobrih igrača koji igraju u Europi. Bit će teško za Bosnu i Hercegovinu, tim više jer igraju protiv domaćina, ali nemaju što izgubiti, a mogu puno dobiti. Kad momčad dođe na takav jedan nivo, dođe do ovakvog uspjeha, dobije jedno samopouzdanje, dodatnu dozu samopouzdanja, želju, još veću volju, stvara se atmosfera koja gure naprijed sve na SP-u, a tad možemo očekivati nove uspjehe Bosne i Hercegovine."

Korijeni uspjeha Bosne i Hercegovine ne leže samo u taktici i talentu. Leže u kraterima granata, u izbjegličkim kolonama i u sjećanjima na djetinjstva koja su im oteta. Put Barvareza i Džeke nije počeo na stadionu, već u vihoru rata koji je zauvijek oblikovao i njih i zemlju za koju igraju. 

"To je istina. Takve stvari kad čovjek prođe ojačavaju karakter i čini ga drugačijim od drugih. Oni su, doduše, bili djeca kad je počeo rat u Bosni i Hercegovini. Sergej Barbarez u Mostaru, Edin Džeko u opkoljenom Sarajevu. Ja sam doživio strahote rata i osjetio ih na najjače, oni ipak malo manje jer su bili djeca, međutim čitava njihova mladost je prošla u tim sjećanjima na stradanja, o gorkim trenucima, viđenjima koje su doživjeli u inozemstvu i okruženju u kojem su živjeli. Vjerojatno im je njihova svakodnevica bila priča o ratu, stradanjima koja su se događala na tim prostorima. Ostavilo je to kod njih dubok trag i iskovalo jednu veliku volju, želju za uspjehom. Jer, kad si u inozemstvu, u stranoj zemlji, prvo računaš na sebe. Neće ti drugi u stranoj zemlji puno pomoći. Moraš se osloniti na samog sebe i svoju obitelj. Tu se njima gradio i izgradio karakter, volja, da uspiju u životu i zbog toga su napravili karijeru kao igrači i igrajući u velikim klubovima van granica Bosne i Hercegovine". 

I vi ste prošli strahote rata u Mostaru.

"Ja i moja cijela obitelj u Mostaru smo prošli pakao. U pravom smislu te riječi. Mi smo protjerani, sve mi je opljačkano, spaljeno. U stvari, ja sam počeo jedan drugi život u 42. godini, kad sam se po drugi put vratio u Francusku. Počeo sam od nule jer nisam imao apsolutno ništa. I to me nije slomilo, nego me ojačalo. I meni je stvorilo navedeno karakter, želju da uspijem. Onaj tko prođe i doživi strahote rata nikad te strahote ne može zaboraviti. Kad te netko protjera, otjera sa tvog ognjišta i iz tvog grada, iz tvoje kuće, kad netko uzme nešto što je tvoje, to je strašno, ali ne možeš čitav život graditi na nekoj mržnji prema nekom i ljutnji, na nekom revanšizmu. Ne možeš se takvom zatrovanom duhu odgajati svoju djecu, da mrze nekog ili nešto. Tako nečeg u mojoj obitelji nije nikad bilo. Mi nismo takvi. Život ide dalje, treba se boriti i na kraju sam ipak uspio i pored takve sudbine. Svi ljudi koji su prošli ratna zbivanja, oni i njihove obitelji, vjerojatno im je ugravirano u pamćenje ti i takvi ratni trenuci, teške sudbine. Najgore je onima koji su ostali bez svojih, kojima je netko ubijen ili je netko poginuo. Sve materijalno se može nadoknaditi, ali životi se ne mogu nadoknaditi. Oni su u mnogo težim emotivnim situacijama. Nije to lako. Ljudi su izgubili svoje najbliže, doživjeli tragedije, taj dubok trag u tim trenucima ostat će i ostaje zauvijek dio svakog čovjeka koji je to doživio. Kad se sjetim što sam prošao ja, sama pomisao na to mi stvara nemir. Zna se jako dobro što se dogodilo u Mostaru. To su strahote. Mostar je i danas podijeljen, tenzije su prisutne. Neki stalno žele nametati nešto što ne prolazi. Mostar je uvijek bio grad u kojem je bilo više vjeroispovijesti, ljudi su bili u dobrim odnosima, ali nažalost dogodilo se to što se dogodilo. To što sam doživio ja u Mostaru, ne želim da nitko nikad doživi", zaključio je Vahid Halilhodžić.