Ispovijest

‘Mrzila sam sebe i mrzila sam se gledati u ogledalo, a onda sam nakon borbi sve shvatila’

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 17.01.2018 / Rubrika:
Foto: Jenavieve/flickr
0

Ona se prije mrzila. Mrzila se gledati u ogledalo i mrzila je svaki dio sebe, a onda je shvatila. Bez obzira na sve svoje mane, ona je posebna, drugačija i prekrasna

“Ne mrzite li kad se morate pogledati u ogledalu? Ne mrzite li kad vidite da niste izgubile onih pet kilograma za koje ste rekle da ćete izgubiti godinu dana ranije, kad vidite svoje dosadne smeđe oči, koje imate od rođenja, kad vidite da ste i dalje niske, kad vidite svoje ružne zube i čudan osmijeh, kožu koju želite prekriti nečime zbog ožiljaka i nepravilnosti i svoje tanke obrve? Ne poželite li u ovim trenucima da ste bilo tko drugi? Ja sam željela.

Mrzila sam sve na sebi

Sjećam se kad sam smršavila jer se nisam osjećala dobro. Ljudi su me natjerali da se osjećam loše. Pokušala sam promijeniti mnoge stvari na sebi. Htjela sam jer sam se osjećala kao da moram. Mislila sam kako moram promijeniti stvari na sebi kako bih se osjećala poželjno. Mrzila sam ožiljke na svojem tijelu.

Mrzila sam sve strije koje se protežu od mojih bokova do nogu. Mrzila sam koliko sam niska. Mrzila sam svoj trbuh. Mrzila sam svoju kosu i uvojke. Mrzila sam svoje lice jer nije bilo lijepo kao kod drugih cura. Mrzila sam svoje grudi jer nisu bile dovoljno velike. Nisu bile dovoljne da bi me se nazvalo damom ili čak curom. Mrzila sam svoje navike jedenja. Mrzila sam što nisam kao druge cure. Mrzila sam sebe jer nisam bila mršava, vitka, visoka i lijepa kao druge cure.

Osjećala sam se ružno

Obrve mi nisu izgledale dobro. Moj nos nije bio ravan. Boja kože mi nije bila jednolika. Stil mi je bio staromodan. Pogledi na svijet su mi bili naivni. Uvijek sam se osjećala kao da mi ništa ne ide i zato sam se osjećala još gore u vezi sebe.

Svaki puta kad bih se pogledala u ogledalo sve što sam vidjela je cura s manama kakva sam bila. Kako netko može voljeti nekoga s toliko mana i nesavršenosti, kao što sam ja?

Čujem svaki dan razne uvrede, pogrdna imena i šale. Smijem se jer na prvu uvijek mislim kako je to nešto nevažno i da je u redu. A opet, sada ovo pišem i izražavam svoje emocije koje sam otklonila prije mnogo godina. Ovaj puta sam odlučila prenijeti svoje osjećaje i zapisati ih.

‘Možda su u pravu’ je prvo što mi padne na pamet. Ove su me riječi uništavale. Moje jako nisko samopouzdanje ljudi nisu primijetili. Mislim da ljudi oko mene nisu znali da sam se ovako osjećala. Nema veze, ovo je bila moja borba. Ovo je bio moj rat. Bilo je teško. Tijekom tog kaosa sam izgubila samu sebe. Htjela sam biti bolja, ali ne boja ja, nego bolja neka druga osoba.

Stalno sam gubila u svojoj borbi. Bila sam i depresivna. Izgubila sam pojam o tome tko sam uopće. Nisam se mogla prepoznati i nisam se više gledala u ogledalu. Samo sam sjedila i smijala se s prijateljima dok sam u sebi patila.

Promijenila sam sve na sebi

Prvi puta sam ponovno stala ispred ogledala. Promijenila sam boju kose, našminkala sam se, obukla cipele na petu i odjenula lijepu haljinu, ali sam i dalje vidjela nju. Ona je i dalje bila ovdje. Cura koju sam toliko mrzila. Cura koju sam htjela zaboraviti. Izgledala je gore nego prije. Samo sam se tako gledala.

Tada sam shvatila koliko je ta cura zapravo savršena. Nije bila ni premršava ni debela, ali je bila lijepa. Njezini ožiljci bili su oznake njezine ljepote. Njezin čudan osmijeh, ružni zubi, nejednaka boja kože i tanke obrve izdvajale su ju od svih drugih. Nije bila neodoljiva kao što je željela biti, ali bila je posebna na način na koji ni jedna druga cura nije bila.

Shvatila sam kako je cura koju sam toliko mrzila ujedno i cura koju sam voljela. I tako sam se prestala mrziti gledati u ogledalo. Cura u ogledalu sam ja i volim ju.”

Izvor: Thought Catalog

Piše: Žena Net / Vrijeme: 14:00 17.01.2018 / Rubrika:

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr