Pepeljugi je bilo 75 godina. Nakon sretnog i ispunjenog života sa sada pokojnim princem, spokojno je provodila dane u svojoj stolici na ljuljanje, promatrajući svijet sa svoga trijema u društvu svog mačka Alana. Jednog sunčanog popodneva, niotkuda se pojavi Dobra Vila. Pepeljuga reče:
“Dobra Vilo, odakle ti nakon svih ovih godina?”
Dobra Vila odgovori: “Kako si vodila sretan i zdrav život otkad smo se zadnji put vidjele, odlučila sam ti ispuniti tri želje. Ima li nešto za čim tvoje srce još žudi?”
Pepeljuga je zatečena i presretna, a nakon pažljivog razmišljanja i skoro ispod glasa izgovori prvu želju: “Željela bih biti jako bogata”
U istom trenutku, njena stolica na ljuljanje pretvori se u čisto zlato. Pepeljuga je bila zapanjena. Alan, njen stari odani mačak, skočio joj je iz krila i šmugnuo u ugao drhteći od straha.
Pepeljuga reče: “O hvala ti Dobra Vilo.”
Dobra Vila odgovori: “To je najmanje što mogu učiniti. Što ti još srce želi?”
Pepeljuga pogleda svoje krhko staro tijelo i reče: “Željela bih opet biti onako mlada i lijepa kao nekad.”
U istom trenutku želja joj se ostvari. Pretvori se opet u mladu ljepoticu i prožmu je osjećaji koje je već odavno bila zaboravila.
Tada je Dobra Vila upita: “Imaš još jednu želju, reci mi je.”
Pepeljuga pogleda prema preplašenom mačku u uglu i reče: “Želim da mog starog mačka Alana pretvoriš u prelijepog i privlačnog mladića.”
Pomoću čarolije, Alan se odjednom potpuno preobrazi – a kad je stao pred Pepeljugu, bio je najljepši mladić koga je svijet ikada vidio, toliko divan da su mu ptice s neba počele padati pred noge.
Dobra Vila opet se obrati Pepeljugi: “Čestitam Pepeljugo, uživaj u svom novom životu.” I uz plavičasti bljesak– nestade.
Nekoliko nijemih trenutaka, Pepeljuga i Alan gledali su se u oči.
Pepeljuga je sjela, bez daha gledajući u zapanjujuće savršenog mladića kojeg je ikad vidjela. Tada je Alan prišao Pepeljugi i čvrsto je zagrlio svojim mišićavim rukama. Nagnuo se nad nju i svojim toplim dahom milujući njenu zlatnu kosu, tiho joj šapnuo na uho:
“Kladim se da ti je sad krivo što si me onomad uškopila.”
