Jedna kornjača krenula prema deblu visokog stabla i počela se mukom penjati, penjati i penjati dok nije došla do jedne dosta visoke grane sa koje je odlučila se baciti sa trbuhom premea dolje. Kornjača aterira na mekano brdašce od suhog lišća i nije joj bilo ništa ali nije bila zadovoljna i krene opet prema stablu i penje se, penje se, penje se dok nije stigla do iste grane, baci se i padne opet na brdašce od suhog lišća. Nezadovoljna ponovi operaciju još jednom, i još jednom i još jednom. Sa vrha stabla, sve gledaju dva vrapca. U jednom trenutku, sažaljen,j edan kaže drugom: - "Dušo, zar ne misliš da je došao trenutak da mu kažemo da je bio posvojen?"
