Dolazi imigrant u Berlinu, sav sretan što mu je odobren azil i prilazi prvom građaninu kojeg sretne:

"Hvala vam što ste me primili u vašu zemlju, što imam krov nad glavom i kruh u rukama..." "Sve u redu, ali ja sam Turčin"

Nastavi imigrant, sretne drugog čovjeka i krene "Hvala vam što ste me primili u vašu zemlju...", "Sve u redu, ali ja sam Pakistanac", Prilazi trećem. "Hvala vam što...", "Sve u redu, ali ja sam Arap". Imigrant sad već pomalo bijesno, "pa dobro gdje su svi Nijemci" Arap pogleda na sat: "Pa, vjerojatno na poslu"