Neke će feministkinje ovo vjerojatno zanijekati, ali to je naprosto neosporna činjenica, potpuno neovisna o dobi, osviještenosti ili razini obrazovanja dotičnih žena.
Svejedno je sjedim li na kavi s prijateljicom frizerkom, novinarkom ili znanstvenom novakinjom, svaka kad - tad ugrabi priliku da razgovor navede u tom smjeru. A ako to ona ne učini prva, svakako ću taj razgovor potaknuti ja sama. Jer, premda je oboje podjednako jalovo i spada u domenu poslova sirotog Sizifa, ipak je bolje bistriti muški um nego politiku.
Uostalom, kakva je to kava na kojoj se barem ne pokušaju proniknuti postupci tih čudesnih bića čije motive nikako da razumijemo? Nije pritom bitan ni motiv koji će potaknuti filozofiranje o suprotnom spolu - svejedno je jesmo li singl ili u vezi, ispunjava li nas ta veza ili nam predstavlja kamen oko vrata, nebitno je želimo li se pohvaliti svojim partnerom, ili pak sručiti božanski bijes na cijeli taj grozni, neshvatljivi suprotni spol - tek potreba da prokomentiramo stanje u suprotnom taboru ostaje bezvremena konstanta, kao što je to vjerojatno u muškim druženjima razgovor o ‘ženskoj kompliciranosti’, no ipak češće o ženskim atributima, njihovim veličinama i utjecaju veličina na seksualne performanse.
Nije ta potreba da shvatimo jedni druge nimalo neobična, pogotovo u ovim ćudljivim postmodernim vremenima koje, poput nadrkanog tinejdžera uzavrelih hormona, tako ubrzano ruši postojeće, ustajale konvencije zamjenjujući ih novima, što posljedično dovodi do dojma da je rodno međusobno razumijevanje sve slabije, kao da doista potičemo s različitih planeta. Možda čak ne s Venere i Marsa, nego s nekih iz druge, još neistražene galaksije.
Jedno je nedavno žensko druženje tako sasvim slučajno iskristaliziralo jedan zanimljiv novi fenomen: izumiranje neženja. Da, pravo izumiranje vrste, onakvo kakvo se dogodilo dinosaurima, mamutima i sličnim grdosijama koje su nastanjivale planetu, a kojima ni impozantna veličina ni brojnost nisu uspjeli pripomoći u opstanku.
Sjedimo na terasi kafića sakrivene iza velikih sunčanih načala koje skrivaju podočnjake kojih se u nekoj dobi žena više ne može riješiti, ali nam dopuštaju i ponešto lascivnije zagledavanje u hodajuće objekte bez straha da ćemo biti otkrivene. Konspiracija je jedna od onih stvari u kojima se razlikujemo od frajera. Žene su ipak profinjeniji spol i stvari volimo raditi diskretno. "Gle ovo, već pola sata nije prošao nijedan solo frajer! Svi se drže za ručice i guraju nam pod nos tu svoju tobožnju sreću!", kaže Ruška rezignirano. "Fakat! Svi su ili u vezi, ili u braku. Degutantno!", preokrene očima Lana, i sama u dugogodišnjem braku. Njezina je teza da po braku i tripicama mogu pljuvati samo oni koji su ih iskusili. Ima nešto i u tome. "Jeste primijetile da nema više neženja?", pita Morana tipkajući dečku poruku na mobitel. "Ja ih znam nekoliko!", usklikne Ruška slavodobitno, pa se odmah zatim snuždi. "Čekaj, od te trojice dvojica su gej, iako još toga nisu svjesni, a jedan živi sa starcima. Je l' se ti računaju?", pita Ruška razočarano, unaprijed svjesna odgovora. "Ja sam kao klinka bila zaljubljena u jednog okorjelog neženju, koji uopće nije bio zgodan. Bio mi je napet samo zato što sam znala da je nedostižan. I ne samo meni, žene su se lijepile na lika ko perje na katran", ubacim se u ovu filozofsku konverzaciju. "Zbilja, nema više takvih! Čovječe, pa je li moguće da su nestali?!" "Selim se iz ove zemlje, nema ovdje kruha... Frajeri su živa dosada!", odlučno će Ruška.
Secirale smo ovaj problem, rastavljale ga na proste faktore i jednoglasno na kraju zaključile da nismo u zabludi. Naravno, složile smo se, uvijek postoje frajeri koji se još uvijek nisu stigli oženiti, zbog mladosti ili zato što nisu našli pravu osobu, ili pak zato što nisu ekonomski ili na neki drugi način atraktivni poslovično izbirljivom suprotnom spolu, no svi oni masovno sanjare o braku tretirajući ga bijegom iz roditeljskog doma, novim početkom ili načinom da putem financijskih poklona uzvanika svadbe namaknu nekakvu početnu lovu za samostalni život.
Uzrok stupanja u brak počesto je i slučajna oplodnja kao rezultat nepromišljenog seksanja, a sve češće čujem i da su im razlog i povoljni stambeni krediti za mlade parove. Ako se orijentiramo isključivo na Hrvatsku, iako je taj trend čini se globalno rasprostranjen, ni patrijahalan odgoj u izrazito katoličkoj zemlji u kojoj se 'zna red', kao ni zadovoljavanje roditeljskih želja i društvenih kovencija također ne pomaže opstanku neženja kao vrste.
Nema više onih neženja koji svoj status samca nose ponosito, pomalo kicoški, kojima život bez partnerice u dobru i zlu predstavlja životni izbor i imidž kojega pomno održavaju, a koji im s godinama daje sve privlačniju, pomalo boemsku auru samostalnog, neovisnog muškarca, onog koji se sam nosi s peglanjem košulja, vrstan je kuhar i uvijek pere bijelo rublje odvojeno od šarenog, a žena mu nije potrebna čak ni da uključi veš mašinu. Nema više tih muškaraca koji su uvijek bili za zrno privlačniji upravo zbog svoje deklarirane neuhvatljivosti koja je, kao prokletstvo, uvijek nekako začudna i stimulativna. Nema više tipova koji su žene zasipali komplimentima samo zato da ih odvuku u krevet, ne obećavajući im bajku koju nisu u stanju, ili jednostavno ne žele ispuniti. Gdje su nestali?
"Pazi što ti kažem, to ti ima veze i s vojskom. Otkad nema obaveznog vojnog roka, svijet se napučio gotovanima. Eh, blaženi socijalizam, prije su frajeri barem znali krevet namjestiti", kaže Lana, koja je u socijalizmu živjela punih osam godina života.
Nepovjerljiva kakva jesam bacila sam se u istraživanje i kopanje po statistikama da potvrdim ovu revolucionarnu tezu što se iznjedrila kao produkt uporne ženske analize. I fakat, trend je neosporan: u Hrvatskoj 2005. prosječna je dob muškaraca koji su stupili u brak bila 29 godina, dok su se žene odlučivale na ovaj korak s 26 godina u prosjeku. Danas se situacija drastično promijenila; žene se sve kasnije odlučuju na bračni suživot, mnoge tek u tridesetima, a sve je više onih koje se svjesno odlučuju na samostalni život, dok su muškarci sve nestrpljiviji započeti bračni život. Što se pobogu dogodilo, kada smo zamijenili uloge?
"Jednostavno je, žene su postale ekonomski neovisne", kaže moja feministički nabrijana prijateljica Morana samouvjereno, "I ne da im se glumiti mamicu odrasloj djeci. A muškarci su naprosto navikli na maminu juhicu i ispeglani veš, nisu ludi da sami obavljaju kućanske poslove. Pa se žure oženiti, prije nego što im se cure osvijeste i shvate da im je karijera važnija od obitelji". Iako je ovo objašnjenje feministički ohrabrujuće, pomisao da je ženska emancipacija posredno od muškaraca učinila četu šonjavih edipovaca i gotovana koji hrle iz jednog toplog krila u drugo, meni je osobno i više nego zastrašujuća. Već se vidim na autoputu, kako nagnuta nad dignutu haubu pokvarenog automobila mijenjam svijećice, dok mi dečko ili muž stoji sa strane i sav u frci panično grize nokte.
No čini se da nije emancipacija isključivi krivac za ovaj novi trend. Recesija i gospodarska kriza navodi sve više mladih ljudi, navodno većinom muškaraca, na ostanak u roditeljskom domu reducirajući si tako troškove života. Takvi muškarci uglavnom ostaju neženjama ne vlastitim izborom, već upravo zbog nedostatka istog, a ženama ovakva konstelacija uglavnom nije osobito privlačna i teško da će se pronaći ijedna ekonomski neovisna i osviještena kojoj predstavlja stimulaciju i izazov ispetljati muškarca iz majčinih skuta i pobjeći s njime u nepoznato. Premda, naravno, ni to nije isključeno; žene su zbog ljubavi pristajale i ne veće kompromise, kako se često eufemistički nazivaju budalaštine. Pa cijela je pop-kultura sazdana baš na tim nesretnim vezama, neuspjelim pokušajima mijenjanja partnera i zaljubljenosti u nečije potencijale. Sva sreća da smo se barem donekle osvijestile.
Pod rizikom da zazvučim kao Carrie Bradshow, zaključujem da smo se mi žene otporne na brak gotovo preko noći prometnule iz 'starih cura' u 'nove neženje'. Potvrdu ovoj tezi pronašla sam i u holivudskoj produkciji, a čini se da su i mainstream mediji zaključili nešto slično, jer sve su češće romantične komedije u kojima je siroti micek željan romantične ljubavi taj koji u gomili neovisne ženskadije traži svoju srodnu dušu, s kojom će se vjenčati kad joj jednom uspije objasniti da je brak važniji od ganjanja neke tamo karijere koja joj sigurno neće masirati noge kad se vrati umorna s posla.
I u poznatom je sitcomu 'Kako sam upoznao vašu majku' glavni lik očajni arhitekt, koji ni unatoč svom privlačnom izgledu i atraktivnom poslu ne može nagovoriti neku ženu da s njim provede život, iako se siroće uporno trudi već osam sezona serijala. Neobično je pak, ako ne i apsurdno, da brak, koji se u rječnicima definira relativno trajnom spolnom i ekonomskom zajednicom koju ovjerava društvo, još uvijek opstaje kao dominantan format međuljudskog supostojanja. Nakon svih mogućih seksualnih revolucija koje su verificirale nove načine i stilove života, nakon poražavajuće činjenice da razvodi svake godine rastu progresivno u odnosu na broj sklopljenih brakova, frajeri se očito i dalje uporno žele vjenčati pod svaku cijenu, pa hrle neoprezno poput mušica na žarulju u legaliziranje odnosa koji možda nisu vrijedni legalizacije i od kojih će barem 30 posto završiti neuspjehom već nakon jedne, tri ili četrnaest godina, kako bilježi dosadna statistika kojoj se mora vjerovati.
Možda je došlo vrijeme da se motivi ulaska u brak počnu propitivati na nekom relevantnom društvenom nivou, da se testira muška spremnost za ulazak u jednu takvu instituciju, prije nego li se ista raspadne od prekomjerne upotrebe, usmrdivši se pritom kao trulex kojeg su napale bakterije iz memle. Evo, ako treba, mogu ja biti u komisiji koja će frajerima lupati štambilje da su podobni i sposobni za ulazak u brak, pod uvjetom da se zareknu da neće očekivati da mu žena svakodnevno kuha ručak i pegla bokserice kad se umorna vrati s posla. Doduše, vjerojatno ne bih ovjerila puno takvih potvrda, jer, ako ćemo potpuno iskreno, to iz mene ne progovara briga za spas braka, već tek humana potreba da se zaštiti jedna ugrožena vrsta. Mislim, ako su već zaštićeni šišmiši, zašto ne bismo zaštitili i neženje?
