Ovom kolumnom se nada sporoj, a dičnoj pratnji normalnih ljudi, koji se, baš kao i on sam, vesele svakoj sekundi života i neke od njih žele podijeliti sa svijetom.
Sunce je izranjalo iznad horizonta. Crveno nebo kao flafi kožica na netom pečenom odojku prekrivalo je područje između nekakvih planinčuga dajući smisao i ljepotu ostalim bojama poput zelene i bijele. Uživao sam netom probuđen, bistro mamuran i s osmijehom u kutu usana, naspavan i nekako divno spokojan u buljenju u prve tri minute izlaska tople žute kugle, čekajući da ista postane plava i natjera me da skrenem pogled.
U sobi je bilo taman toplo, a poplun je bio mekan poput jetijeve puse, lagan a moćan. Prije čohanja vitalnih točaka, krenuo sam u rastezanje, kad mi je desanka zapela za nešto vrelo i oblo. Michelangelovski uglancan guz našao se na putu mome desnome dlanu, koji se na njega zalijepio kao zadnja puzzla u mozaik i ostao tamo koju sekundicu, premjeravajući ga okomito i vodoravno.
Izvukao sam ruku i protegnuo se uz zvukove koje bi samo Java u Martiju Misteriji ili Gaston u prijevodu Dečjih novina iz Gornjeg Milanovca mogli proizvesti, nešto kao 'tjmjkbžju'. Krckam i rastem za centimetar, a onda brzo uvlačim ruke da povratim toplinu.
Ah, antenica je podignuta! Obožavam tu preciznu mehaniku koja, ako je redovito podmazujete, funkcionira i u četrdesetima. Okrećem se na desni bok, ljevicom se primim za čvrsto toplo stegno do sebe i nježno se blututnem. Sve još krmeljav uživam u snenom trljanju.
Zornjak je iz raja izašao, ne moraš gledati u oči, ljubljenje nije obostrano poželjno, ne moraš se ugrijavati za akrobacije, a čarape su već skinute. Još ako ne dobiješ laktom u bradu u prvih deset sekundi, znači da se i njoj sviđa!
Zadovoljna ženka uskoro prede pored mene, ja pritišćem neki gumbić i naručujem kavu, džus i burek u sobu. Palim televizor veličine dječjeg igrališta i metiljam uz neki prijenos curlinga, dok savršeno amforasto biće nerealnih samostojećih oblina pored kreveta spokojno vježba na Vesnu Mimicu.
Francuska sobarica ulazi u apartmančugu i na istoimenom jeziku progovara: 'Sretna vam Nova godina, monsieur Ribafish, rekli ste rolani ili trokut burek?'
'Catherine, oba, oba će pasti. Recite, je l' prijestolonasljednik zadovoljan doručkom u svom kraljevskom apartmanu?'
'Vaše dijete još spava, sinoć je prešao nova tri nivoa na Super Mariju koje su dizajneri napravili specijalno za njega, pa sada odmara.'
'Ajde sjajno. Je l' Bourdain dolje naložio vatru za kozlića? I oporavio se od sinoćnjeg tuluma?'
'Apsolutno, vatrica već tinja, ima i par janjaca za kanapeić, pivo je već u snijegu, oprema za jutarnji biatlon vam je očišćena, teren za grudonogomet za vašeg sina je također spreman, kao i bazen s kamenicama, lubenicom, terenom za picigin...'
'Dobro, briši…'
Ustanem i odem do tuša veličine i funkcija autopraonice u Teksasu, osvježim se i tiho zavirim u apartman do moga. Junior krmi kao kralj, hrkulji razvaljen preko tri četvrtine kreveta kao Patrik od Spužve Boba. Pogledam u drugu sobu, tamo razbacani Smile, Dino, Stokili, Sin, Puf i ostala najdraža ekipa.
Bio je fakat sjajan tulum i doček sinoć. Vesna je taman odmimičila svoje, a ja ugledam znojnu figuru svoje drage i uvalim joj momentalno spontanog kvikija od kojeg je popucao sudoper i set granitnih pločica pride. Liježem još mrvu i gledam kako prijenos skokova smjenjuje onu jedinu fora stvar na bečkom novogodišnjem koncertu.
Na zaletištu Garmischa poznata faca. Zgodan neki tip, seksi bradica… Pa to sam, to sam ja?! Ali ka… kako je to moguće, krenuo sam, letim, dugo letim, treba samo mirno sletit, baaaaaaam! Mrak, urlanje buka…
'Tata, ja bi kekse i mlijeko i ajmo slagat legiće, i hoćeš mi one tvoje pečene krumpire radit, njih obožavam?!'
Rockatanski Fish Junior, onako raščupan i pidžamast, melje i urla još hrapav od sna, ja gledam na sat, kalendar, kroz prozor…
'Pobogu, sine, sedam je ujutro, Nova je godina, možemo spavat do podne…'
'Legićiii…', urla mališa, gazeći preko moga starog tijela i pali Bena Tena, Boba Graditelja, Tomicu i još nekog nacrtanog kretena koje moja generacija nije mogla ni zamišljati, a kamoli ih gledati u zoru. Krckam, sklečim, palim radio Student prije nego se probude one dvije naporne tete i idem stavit odojka u rol. Kuham kavu i drobim kekse, smješkam se od pomisli na san i odlučujem ga živjeti na svoj način. Sretna nam Nova!
