Nakon što je bombarder B-24 u kojem je bio poručnik Thomas V. Kelly Jr. srušen uz obalu Papue Nove Gvineje 1944., njegovi su roditelji na sivi nadgrobni spomenik uklesali crtež zrakoplova i riječi "U voljenom sjećanju", počinje priču o još jednom misteriju Drugog svjetskog rata New York Times.
Obiteljska, pa vladina potraga
Ostaci 21-godišnjeg zrakoplovca nikad nisu pronađeni, a sljedećih je godina njegova obitelj rijetko pričala o boli koju su osjećali zbog njegove smrti. "Bilo je božićnih pjesama koje bi zasvirale, a moja ih mama nije mogla slušati", rekla je Siane Christie (61), nećakinja poručnika Kellya. No 2013. jedan od Christienih rođaka naišao je na web stranicu s informacijama o bombarderu na kojem je bio poručnik Kelly. To je dovelo do godina pretraga po arhivima, a kulminiralo je nedavnom pretragom dna oceana, kojeg je izvršio tim oceanografa i arheologa.
Prije nekoliko tjedana Christie je zazvonio telefon baš dok je bila u kupovini. Nazvala ju je sestra kako bi joj rekla da je bombarder poručnika Kellya, nazvan Heaven Can Wait, pronađen. "Doslovno sam izašla iz trgovine i briznula u plač", kaže Christie. "I sva sam bila, odakle sad to? nikada nisam ni srela svog ujaka."
Heaven Can Wait jedan je od 30 američkih zrakoplova pronađenih u sklopu rada grupe Project Recover, šest godina stare neprofitne organizacije koja surađuje s pentagonovom Agencijom za ratne zarobljenike/nestale u akciji (DPAA), zaduženom za traženje i vraćanje palih američkih vojnika. Grupa kaže kako njeni pronalasci pokazuju kako nove sonarske i robotičke tehnologije znatno olakšavaju pronalaženja zrakoplova palih u more, za koje se nekoć smatralo da su zauvijek izgubljeni.
"Ovo stvarno otvara mogućnost da više obitelji može saznati što se dogodilo članovima njihove obitelji koji su se sve ovo vrijeme smatrali nestalima", kaže Patrick Scannon, predsjednik BentProp Projecta, kalifornisje neprofitne organizacije koja je surađivala u potrazi za B-24.
Moguće pronaći još 26.000 nestalih tijekom Drugog svjetskog rata
Od 1973. Pentagon je povratio ostatke 2.381 pripadnika američkih oružanih snaga i civila. Od preko 72.000 američkih vojnika iz Drugog svjetskog rata koji se još uvijek smatraju nestalima, pretpostavlja se da bi ih se 26.000 moglo pronaći. Pentagon kaže kako broj nestalih američkih vojnika koji su pronađeni i identificirani širom svijeta raste zahvaljujući i napretku u forenzičnoj znanosti. No kako vrijeme prolazi, tako identificiranje postaje sve teže, kao što je i teže pronaći preživjele članove obitelji koji mogu pružiti uzorke DNK, kaže narednica Kristen Duu, glasnogovornica DPAA. "Vrijeme nije na našoj strani", dodaje, piše NYT.
Prije potrage za nestalom letjelicom, tim iz Projecta Recover pokušava što točnije odrediti lokaciju rušenja intervjuiranjem veterana i analiziranjem povjesnih spisa, kao i modernih satelitskih snimki. Zatim traži alatima kao što su termalne kamere i robot opremljen sonarom koji izgleda poput torpeda i pliva tik iznad morskoga dna. Izvlačenje i identifikacija ostataka iz podvodnih lokacija vrši se po odluci Pentagona. Od 30 zrakoplova koje je Project Recover do sada pronašao, 27 ih je povezano s 113 nestalih pripadnika oružanih snaga, a ostaci petorice letača su repatrirani.
Bombarder Heaven Can Wait pronađen je prošle godine u zaljevu Hansa, na sjevernoj obali Papue Nove Gvineje, gdje se vjeruje da se srušilo pet američkih zrakoplova tijekom Drugog svjetskog rata. Bombarderska misija poručnika Kellya tog 11. ožujka 1944. bila je dio američkog pokušaja ometanja pomorske opskrbe japanskih snaga uoči napada, rekao je Michael J. Claringbould, australski povjesničar specijaliziran za avijaciju iz doba Drugog svjetskog rata na Tihom oceanu. Brojni japanski vojnici na kraju su pobjegli u obližnje džungle i umrli od gladi.
Project Recover nije komentirao cijenu misije, iako one veće obično koštaju između 200.000 i 400.000 tisuća dolara. Pentagon još nije odlučio hoće li pokušati izvući i identificirati svih 11 članova posade bombardera Heaven Can Wait, rekao je glasnogovornik DPAA, dopukovnik Kenneth L. Hoffman. dodao je kako biranje lokacije za izvlačenje može trajati mjesecima, ili čak godinama.
Prikladan sprovod
Christie je rekla kako će dobivanje posmrtnih ostataka njenog ujaka dodatno pomoći njenoj obitelji da dobije potreban završetak. Kaže kako je pročitala sva pisma koja je pisao doma tijekom rata, a i njegov grob sada za nju ima posve novo značenje.
U svojim je pismima mladi zrakoplovac često imao optimistički ton, čak i kada je priznavao teškoće i opasnosti svog zadatka. Christie kaže kako ju je iznenadilo koliko je njen ujak u stvari bio mlad, te kako se stalno brinuo kako se njegova obitelj snalazi dok njega nema. "Ako nam se posreći možda se vratimo kući do Božića, ali teško je zasigurno reći", napisao je poručnik Kelly 1. veljače 1944., brzo nakon svog 21. rođendana. "Kako su mama i tata?", napisao je 29. veljače, manje od dva tjedna prije smrti. "Je li se i dalje puno nepotrebno brinu?"
U čast poručnika Hellya i drugih članova posade, nad grobljem je tri puta preletio bombardet B-24. Održan je i počasni plotun i predstavljanje zastave. "Bilo je prekrasno", kaže Christie.
