U videu, mama mu stavlja naočale, pa Leopold po prvi puta može vidjeti svijet. I svoju mamu. Kratko je zbunjen jer mu je neuobičajen osjećaj naočala na glavi. Gleda mamu, a ona mu kaže. "Zdravo, dušo."
Po prvi puta, gledaju se u oči – i onda se Leopold nasmiješi od uha do uha. reagira nasmijana. Ostali u prostoriji su oduševljeni, a čuje se i muški glas koji razdragano kaže: "O, on smiješi '.
Mama malo namješta naočale i nastavlja gledati oči svog sina. Mora da je sinu to bio prilično neobičan osjet. Gleda malo dolje, a čim mu se oči prilagode podiže pogled. Gleda mamu pun oduševljena.
Osobe koje boluju od okulakutanog albinizma uopće nemaju pigment u šarenicama. To može dovesti do brojnih okulističkih problema, uključujući i oslabljen vid i osjetljivost na svjetlo.
