Film "Charlijevi anđeli" nastao je prema seriji iz sedamdesetih godina? Koliko se film uspio udaljiti od svog predloška? Kao prvo moram reći da film nije remake serije, već njen nastavak, svojevrsni hommage tom vremenu. A to se sasvim dobro može vidjeti po odjeći koju nosimo. No, u isto vrijeme film je odmak od serije. Mi smo anđeli 2000., a ne sedamdesetih.
Kako ste se na setu slagali s kolegicama? Je li istina da tri filmske dive ne mogu dobro funkcionirati na istom prostoru? Ljepota drugih žena mi ne predstavlja problem. Ne zastrašuje me činjenica da i druge žene mogu posjedovati sjajno tijelo i još ljepše lice. No, ljudi često imaju predrasude i očekuju od lijepih žena vječna rivalstva, sapunicu punu intriga. Na žalost, mnoge ću razočarati kada kažem da rijetko dolazim u konfliktnu situaciju s kolegicama, konkretnije rečeno, na setu nismo jedna drugoj čupale kosu. Dapače, žene su mi sjajne prijateljice. Žena će te primjerice decentno upozoriti da ti suknja baš ne stoji savršeno, upozoriti ako bauljaš ulicom s nečim na kosi, jednostavno biti ti potpora. Nije mi problem priznati da su i druge žene seksi.
Na primjer?arti-200101034030006 Npr. Calista Flockhart, glavna akterica serije "Ally McBeal" mi je užasno seksi. A ujedno, moram napomenuti da smo mi žene sretnice, jer ako nekoj ženi uputimo kompliment ili joj se divimo ne optužuju nas odmah za homoseksulane sklonosti.
No, dobro, vratimo se drugom spolu. Očigledno ste se sjajno zabavljali "mlateći" sve te silne dečke u filmu? Oh, svakako. Uvijek mi je zabavno kada nekog namlatim. Moj parter za tučnjavu je bio Chrispin Glover. Svaka od nas je imala osobnog protivnika. Drew Barrymore se iživljavala na Samu Rockwellu, a Cameron Diaz na Kelly Lynch. Akcijske scene su pravi izvor energije. Drago mi je što su žene u filmu vrlo jake i samostalne. No, ipak, moram priznati da mi je drago da i Alex ponekad dobije koji udarac. Ne želim biti samo "wonderwoman" ili "supergirl", junakinja kojoj sve ide "kao po loju". Volim osjetiti da sam pogođena, kada me nešto dirne. Recimo, iščupa mi se par pramenova kose i onda tako poludim i borim se svim snagama, dok napokon ne svladam svog protivnika. I ne pobijedim vlastitu sudbinu, s ogromnim udarcem u stražnjicu.
Jeste li morali za potrebe filma sve te karate udarce naučiti ili ste već bili iskusni? Doduše, imala sam već neko iskustvo u istočnjačkim borilačkim vještinama, ali ne toliko kao u filmu. A to znači da sam se morala intenzivno pripremati. Imala sam sreće što se na snimanju nije toliko inzistiralo na koreografiji scena koliko na tehničkim faktorima kao što su kulise, položaj kamere. Prvo se dobro razmislilo, koji će pokreti najjače djelovati, tako da smo na kraju uvježbavali samo njih. Moj lik se, recimo, pretežno bori uz pomoć nekih predmeta, lanaca, štapova. Svaka od nas ima svoj stil borbe. Za razliku od Drew i Cameron, ja imam manje zahvata u zraku i više sam s nogama na zemlji. No, mislim da je svima bilo podjednako naporno.
Na filmu često nosite vrlo uske lakirane i kožne kostime? Je li vam takva odjeća za vrijeme akcijskih orgija bila neudobna? Moram vam priznati da se teško boriti, ako vam kostim ne leži baš savršeno. Recimo dignete ruku, a ono steže. Stoga su se kreatori dosjetili da nam olakšaju stvar brojnim rasporima i šlicevima na strateškim mjestima, te ugradnjom rastezljivih dijelova koji su nam ipak omogućavali slobodu kretanja. Mnogo gora je bila ogrlica oko vrata. Isprva mi se toliko svidjela da sam bila oduševljena njome, no kasnije mi je dozlogrdila, budući da me je toliko stezala da mi se urezala u vrat, tako da smo dio nje zamijenili gumenom vrpcom. Problem je u tome što ne možeš bilo što nabaciti na sebe. A da bi bio seksi, očito moraš trpjeti. Na filmu izvodimo kojekakve vratolomije, bježimo u zadnjoj sekundi pred eksplozijom, a uvijek moramo biti "Miss perfect".
Jeste li za vrijeme snimanja nosile kakav poseban "make up" te kako ste podnosile znojenje? Hvala Bogu, da se inače ne znojim jako. Uostalom, na setu je bilo hladno i vjetrovito, tako da smo se doslovce smrzavali i jedva hodali. A s "make upom" je bilo kao na svakom snimanju. Snimi se djelić, pa slijedi osvježenje, i tako unedogled.
Film "Charliejevi anđeli" jest zapravo akcijski popcorn film u kojem i nema previše riječi. U čemu leži draž vaše uloge? Uloga Ally McBeal je sigurno veći izazov. No, do sada sam uglavnom imala sreće da se isprobam u različitim ulogama i glumački ispunim u brojnim sporednim ulogama niskobudžetnih filmova. Stoga je i film "Charlijevi anđeli" bio za mene velik izazov, naprosto neka druga dimenzija. Komercijalni film s ogromnim budžetom. Naravno da film nije tako zahtjevan kao Shakespeare, no i na njemu se moralo teško raditi i pripremati, posebno za akcijske scene. Na kraju, mogu reći da sam se čak više namučila u njemu, nego snimajući glavom, primjerice film "Shanghai Noon". A ako me sada pitate, hoću li snimati još takvih filmova, odgovor bi glasio: ne. Film je postigao uspjeh, a to je u Hollywoodu jedino što se broji. "Charliejevi anđeli" su mi sada svojevrsna ulaznica za ostale projekte, nešto ozbiljnije uloge. A da biste zaradili novac, katkada se morate upusiti u rizik.
Čime se još bavite u slobodno vrijeme, imate li neki hobi koji vam ne donosi basnoslovne zarade? Dakako. U slobodno vrijeme slikam i fotografiram, što mi na neki način omogućava da kanaliziram energiju i da se izrazim na drugi način. Hobi mi je ventil. A i vi novinari ste u sličnoj situaciji. Priče koje morate "baciti" na papir, i za koje ste plaćeni, ne ispunjavaju vas uvijek do kraja. Svaki čovjek ima mnogo rutinskih poslova, a to znači da ponekad osjeća da ne ispunjava svoj potencijal do kraja, primjerice pišući o čovjeku na kiosku koji prodaje hot dog, za kojeg vam se doslovce živo fućka. Stoga ne čudi da mnogi novinari kad tad "nabace" koju knjigu.
Što su vam omiljeni motivi pri fotografiranju? Ovisi. Do sada sam uglavnom radila mrtvu prirodu, no u zadnje vrijeme me više privlače portreti. Počela sam bilježiti ljude u svim mogućim situacijama, a to je svojevrsna slikovna autobiografija. Jednoga dana, kada me više ne bude, slike će pričati o tim ljudima, o utjecaju koji su izvršili na mene. Jer svi ti ljudi su me, doslovce, oblikovali i stvorili. Nadam se da će ih netko jednoga dana pogledati i reći: Lucy Liu je imala zanimljiv život. Zapravo, to je malo komično, budući da se ja ne volim nalaziti ispred objektiva.
arti-200101054049006 Jeste li i u privatnom životu tako poduzetni i hrabri kao pred kamerom? Mislim da da. Vrlo sam otvorena, znatiželjna i spremna na izazove. Ako me netko priupita, hej mala, hoćeš li probati "pentranje" po brdima, ja odmah odgovaram: svakako. Hoćeš li na tečaj puhanja stakla? Zašto ne, odgovaram ja. Možda je "kvaka" u tome da u mojoj obitelji toga nije bilo. Postojao je strogo određen plan: Škola, koledž, pristojan posao, a za ekscentrične ispade i egzotične hobije nije bilo ni vremena ni novaca. U međuvremenu sam spoznala da nikada nije kasno da se iskuša nešto novo. Možda, doduše, neću postati profesionalac u borilačkim vještinama, jer nisam započela trenirati s četiri godine i tehnika mi baš i nije u krvi i mesu. No, hej! Mogu pokušati i dati sve od sebe. U najgorem slučaju, mogu pokušati i ustanoviti da to i nije za mene. No, u svakom slučaju, sve što iskušam velika mi je spoznaja. Primjerice jahanje. Za sebe mogu reći da sam vrlo loša jahačica, no jahanje me uistinu veseli. A još sanjam i o tome da postanem glavna kuharica u restoranu. To je možda ipak ostvarivije no jahanje. Morala bih isprobati tu varijantu. Mogu samo reći da ne smatram da se nekog posla moram držati "kao pijan plota" cijeli život. Dovoljno je da mi se dogodi "klik" u glavi i da se odlučim za drugu profesiju.
U Americi je serija "Ally McBeal" postigla ogroman uspjeh. U Europi to na žalost nije slučaj, budući da se prikazuje u svega nekoliko zemalja. Što vam znači uloga u toj seriji? Obožavam je. Moj lik je vrlo otvoren i iskren. Možda previše direktan, što je katkada čini okrutnom i brutalnom, a to ljudi katkada mogu teško probaviti.
arti-200012274059006Jeste li i u privatnom životu tako direktni?Željela bih tu osobinu, no, istodobno, sretna sam što nisam previše direktna, budući da vam mediji mogu uništiti život zbog nje. Moram u svakom trenutku paziti što ću reći.
Kako gledate na svoje kineske korijene? Oni su dio mog života. Smatram da je vrlo važna činjenica to što mi roditelji potječu iz nekog drugog svijeta. Amerika je vrlo površna zemlja. Mnogi Amerikanci ne govore dobro čak ni engleski, a to im je materinji jezik, da ne spominjem ostalo. Očaralo me to što Europljani govore mnogo jezika. Imate svoje korijene, a ipak ste otvoreni i za druge. Sjednete u auto, i za nekoliko sati već ste u drugoj zemlji, drugoj kulturi. Mislim da takvo okružje širi horizonte. Smatram da smo mi u Americi previše fokusirani sami na sebe. A to što potječem iz neke druge kulture doživljam kao sreću. Doduše, čovjek može puno toga naučiti o Kini, pročitati. No, da biste je uistinu shvatili morate je doživjeti.
Njegujete li kontakte s vašom domovinom? Na žalost ne. Još u njoj imam rodbine, no ne uže. A do prije nekoliko godina, to je bilo i politički nepoželjno.
Biste li željeli snimati u Kini? Svakako, no mislim da će to biti teško. Jackie Chan je želio da nekoliko scena za film "Shanghai Noon" snimimo u Kini, što je kineska Vlada kategorički odbila, tako da se sve svelo na kineske kulise. Naposljetku su mu ipak dopustili nekoliko sati snimanja, što je gotovo suludo, budući da se u tako krat
