Danas na Božić izašla je jedna sentimentalna i pomalo gorka priča američkog odvjetnika egipatskih korijena. Tekst je napisao za New York Times, a naslovio ga je kao "Muslimanska božićna priča".
Priču Yaseena Eldika prenosimo u cijelosti:
"Ako skrenete na Primrose Lane, na vrhu Sjeverne obale Long Islanda, naći ćete niz urednih, dvoetažnih kolonijalnih kuća ukrašenih vijencima i sobovima. Dom mojih roditelja je bez ukrasa. No, ne zato što su saveznici Grincha ili gospodina Scroogea. Oni su muslimani, jedini muslimani u susjedstvu.
Odrastao sam u tom domu. Moji roditelji, egipatski imigranti, preselili su se iz Queensa 1991. godine kako bi odgojili moga polubrata, polusestru i mene u sigurnijoj zajednici. Bili su privučeni urednim dvorištima s bazenima i školama s zelenim lacrosse travnjacima.
Veo na glavi moje majke, čudna imena i naša zasjenjena koža izazivali su niz pitanja. Naši su kolege često pogrešno izgovarali naša imena, što je dovelo do ruganja – pogotovo nakon tragedije 11. rujna, kada su se zabavljali pjevajući “Bin Ladena” u našem školskom autobusu. Jednog dana u srednjoj školi, izašao sam na naš kolni prilaz i vidio da su gume na automobilu izrezane.
Moja feminiziranost je pogoršala stvari. Jedne subotnje večeri, kada sam bio u devetom razredu, klinci koji su visili vani nakon nogometne utakmice na napuštenom su vodotornju nacrtali moju sliku i napisali “Garab” (čitaj: Gej Arab). Možda je još uvijek ondje. Često smo se budili vikendom ujutro i pronalazili prazne konzerve piva rasute po travnjaku ispred kuće. Obično sam ih ja pokupio prije nego što bih prije pet sati ujutro subotom krenuo na posao u lokalnu pekaru. Ako bi bila nedjelja, tada ih je pokupio moj otac. Božićni praznici bili su posebno stresni jer, kada je škola zatvorena, bilo je više vremena za vandalizam.
Oko Božića 2006. godine na naš dom su bačena jaja. Sjećam se kako sam se uspeo na krov kroz prozor spavaće sobe moga brata s prednje strane kuće, balansirajući s kantom vruće vode ne bih počistio žumance sa šindre. To je trajalo satima, a ja sam dobio ozebline. Naši susjedi su imali jaja, mi smo imali samo žumanjak.
Mrzio sam što se to događalo. Većinom bih zamjerao svojoj obitelji što nismo drugačiji, što nisam bijele puti i što se ne zovem John ili Michael. Na Badnjak, za vrijeme moje smjene u pekari, razredni kolege ponekad bi se zaustavili na putu kući iz crkve kako bi kupili blagdanske kolače. Neki od njih bili su prijateljski raspoloženi, ali bio sam suviše sramežljiv da bih prihvatio njihovo blagdansko raspoloženje.
Jednom sam se vratio kući tako iscrpljena da se nisam mogo ni popeti do svoje sobe. Strovalio sam se na dnu stubišta, a majka je sjela pored mene. Nije me pitala što nije u redu, već je počela pričati o svojim iskustvima. Primjerice, kada su njezini kolege zanijemili vidjevši da je na posao došla u hidžabu. Svojom poslovičnom egipatskom mudrošču kazala je, na arapskom, “Irmee wara dahrak” što bi u prijevodu značilo “Moraš to prevaliti preko leđa”. Također je kazala da se zlostavljanje događa mnogim ljudima iz raznih razloga.
Zapamtio sam te majčine riječi koje su mi pomogle da vremenom pretvorim svoju bol u suosjećanje. Kad god idem kući, naletim na djecu koja su me mučila. Nespretno se pzdravljamo u restoranu ili supermarketu. Moja sjećanja sežu do tih bolnih školskih vremena, a pitam se sjećaju li se i oni toga. Ipak, znam da to više nije važno. Način na koji su me onda gledali nije više ono što ja danas vidim u ogledalu. Sada shvaćam da me majka onim svojim pričama i otrcanim riječima ohrabrenja pokušavala naučiti da izgradim sebe.
Ovo je doba godine kada svi putujemo svojoj kući – automobilom, avionim ili samo u sjećanju. Ta iskustva uvijek će biti dio onoga što jesam. A isto tako i vrijednosti koje su moji roditelji usadili u mene. Bez obzira na vašu vjeru i tradiciju, povratak kući za praznike nudi priliku da obnovite osjećaj za sebe. Izlaskom iz svakodnevnih rutina i ponovnim susretom s našom prošlošću možemo odlučiti tko želimo biti u budućnosti. Izvući ću snagu iz muslimanske vjere moje obitelji, egipatske baštine i američkih iskustava, dobrih i loših.
Ovog Božića, kada se okupimo u roditeljskom domu, pojest ćemo crno-zelene bombone M&M s kikirikijem i po stoti put odgledti “Obiteljsku stvar” ili “Božićnu priču”. Odvest ćemo se do grada kako bismo se divili okićenim prozorima na Petoj aveniji i snimili nekoliko selfieja u Rockefeller Centru. Moja mama će ispričati priču o tome kako su se ona i otac upoznali na božićnoj zabavi kod zajedničkog prijatelja i pokazati na obližnji Netherland Club gdje su se vjenčali.
Kada skrenemo iza ugla na Primrose Lane, zaustavit ćemo se kako bi se divili Djedu Božićnjaku i njegovim saonicama koje svijetle u zraku iznad susjedova travnjaka. Parkirat ćemo na kolnom prilazu ispred kuće i do kraja otpjevati “All I Want for Christmas Is You” od Mariah Carey, vrhunac naših karaoka tijekom vožnje. Poslije ćemo nadoknaditi molitve koje smo propustili dok smo lovili praznične popuste. Kuća će se ispuniti mirisom kumina iz variva od boba koje će pripremiti moja majka.
Unutar zidova našeg neukrašenog doma donosimo našu vlastitu muslimansku božićnu tradiciju", stoji u tekstu objavljenom u New York Times.
