"Remzo uvijek govori u rimama, on je tako naučio razgovarati i drugačije ne zna. Kad ga slušaš, kao da je neki lik iz crtića. Nekad je radio u 'Krašu' i ukrao je dvije čokolade. Izbacili su ga s posla i on taj životni križ nosi i danas te uvijek spominje šeficu Maricu i pita se, hoće li ga vratiti na posao. A, Jaran? Njemu što god kažeš, uvijek će se naljutiti, ali što god! Ako kažeš da ćeš doći u dva sata pa dođeš u dva i pet minuta, on se naljuti i izbacuje sve psovke", ovako nekako ocrtava Ivan Mihaljević junake svoje izložbe fotografija šestorice junaka koje cijela Hrvatska zna kao likove iz legendarne Malnarove "Noćne more".
Mladi zagrebački fotograf u srijedu, 24. studenog, u dubrovačkim Lazaretima otvara izložbu s portretima Jarana, Cro Roma, Remze, Lakija, Cezara i Anđe, likova s margine društva, koji su u potpunosti 'Izvan okvira', kako je nazvao svoju izložbu.
(Izvor: Ivan Mihaljević)
Junaci kultne "Noćne more" ušli su u Ivanov svijet kad je imao samo 15 godina.
"Zanimalo me snimanje kao klinca i slučajno su mi ponudili hoću li biti drugi snimatelj u 'Nemogućoj neMisiji', bio je to nastavak 'Noćne more' nakon što je Malnar preminuo. Naravno da sam pristao i svake subote uvečer snimao sam i upoznavao ove junake. Odrastao sam nekako uz njih. Iskreno, tada nisam znao puno toga o njihovim životima. A onda sam dobio priliku postaviti svoju izložbu fotografija u zagrebačkoj Dubravi pa sam se primio posla", prepričava Ivan kako je sve krenulo.
Uz fotografiju, Ivan je doznao puno toga o stvarnim životima ovih ljudi pa i to da Braco, naš poznati Cro Rom ima restoran blizu Prisavlja u kojem se dobro jede i u kojem radi Bracina supruga.
"Naravno da sam probao njihov burek. Kakav je? Ma ludilo, Odličan
je! Zapravo je to vrlo lijep restoran s ugodnim prostorom i,
iskreno, nisam za njega znao", govori Ivan.
Posjetitelji izložbe doznat će i to da je Braco prvi urednik i
jedini pravi TV-voditelj Rom u cijelom svijetu.
(Izvor: Ivan Mihaljević)
Poznat je po svojim smirenim dijalozima s Jaranom, da je bio dugogodišnja desna ruka Željka Malnara, a manje je poznato da je i kum s pokojnim gradonačelnikom Milanom Bandićem.
Laki je, nažalost, nedavno preminuo, ali Ivan je svojim objektivom zabilježio i njegov portret.
"Radio je u Končaru i nije imao veliku životnu priču osim to da je bio alkoholičar i da je zbog toga jedva razgovijetno govorio. Ali je bio velika duha. Živio je u katastrofalnim uvjetima, imao je valjda jedne hlače. Jednom smo nešto snimali vani i netko se požalio da je hladno, a on je odmah skinuo jaknu i pružio je. Bio je stvarno dobra duša", govori Ivan.
(Izvor: Ivan Mihaljević)
Doznajemo i to da je Laki živio na vrhu Končarove zgrade, potpuno zaboravljen, a i u toj zgradi bilo je još samo dvoje ljudi. Kroz fotografiju, povezao se s Ivanom.
"Postali smo pravi frendovi pa me stalno zvao da ga dođem fotografirati", smije se Ivan.
Za njega kaže da nikad nije našao ljubav svog života, ali nikad nije odustao i trudio se. Obožavao je rock, družio se s mnogim svjetskim glazbenicima poput Erica Claptona, Davida Bowiea, Fleetwood Maca... Na izložbi ćete doznati i da je jedan od najvećih stručnjaka-imitatora vjeverice, a da je u slobodno vrijeme vozio bicikl.
Ivan je svoje antijunake upoznavao tamo gdje kamera Noćne more
nije bila, na njihovim radnim mjestima i u njihovim domovima. Za
Remzu, kojeg zovu i "Kraš", Ivan je doznao da je 18 godina živio
bez prihoda sve dok napokon nije dočekao mirovinu. U slobodno
vrijeme piše pjesme o Marici koja ga uvijek može nanovo
inspirirati.
Najpoznatiji u ekipi i zvijezda Malnarove verzije televizijskog
Alan Forda je Jaran ili Jajan.
(Izvor: Ivan Mihaljević)
"I najveća njegova priča je baš što to što ne može reći 'R'. On radi u URIHO-u koji zapošljava ljude s invaliditetom. Na dan kad sam ga išao snimiti, dobio je hrpu otpada iz kojeg je vadio male dijelove metala, bakar i aluminij. Cijeli dan kopao je po smeću i vadio komadićke, i njega će stvarno baš sve naljutiti", smije se Ivan.
Pravo mu je ime Vlado Matijević i Ivan kaže, poznat je po tome što ne pije alkohol. Za Cezara otkriva da je "velemajstor" za bijelu tehniku i s lakoćom popravlja svaku mašinu.
"On ima svoju radionicu, samac je i uvijek traži neku ljubavnu sreću. Nisam siguran da uspijeva, ali on se ne da i uporan je", otkriva Ivan. U 'Noćnim morama' nosio je uvijek, naravno, Cezarovu togu pa je i na fotografijama pozirao u tom izdanju, a doznajemo i to da nikad ne koristi rumenilo. Za njega će reći da je najveći od svih pjevača i slavu mu je donio njegov hit „Sviri kur.u“.
(Izvor: Ivan Mihaljević)
I na kraju tu je Bruno ili na televiziji Anđa jer bi nosio žensku odjeću.
"Fascinantno je da je on završio glumačku akademiju. Prvo, kapa dolje što je akademiju uopće upisao, a onda ju je i završio. To je ekstremno teško. I onda na kraju takav čovjek glumi u Malnarovoj 'Noćnoj mori'. U ovom projektu otkrio sam da živi u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu na vrhu trošne kućice koja je puna memorabilija, plakata, CD-ova i časopisa. Sav je u tome, skoro kao izgubljena duša", otkriva Ivan.
Od svih fotografija kaže kako mu je možda najdraža Jaranova u odijelu zatvorenika s krilima na leđima. To je ujedno i naslovna fotografija izložbe.
"Za sebe će reći da je on zatvorenik samog sebe. I uz televiziju i svu slavu, dobio je to da ga ljudi prepoznaju u tramvaju i pitaju da se s njim fotografiraju, nude mu pomoć, ali on je i dalje nekako zarobljen", kaže naš sugovornik.
(Ivan Mihaljević, Privatna arhiva)
Ističe da njegov serijal fotografija ima dvije dimenzije – to su
slike iz studija kada ih je slikao onako kako ih mi prepoznajemo
preko televizije. Likovi sirovog reallity showa, antiglumci s
elementima satire, kabareta, groteske. I onda serije fotografija
njihovih stvarnih života, a tu postaju ljudi koji osjećaju, koji
žive na margini kao i mnogi drugi, koji imaju svoje uspjehe i
tragedije, hobije, životne radosti, ali i snove. Tu su Ivanove
fotografije dokumentarističke jer bilježe stvarne živote ljudi
koje znamo kao antilikove s televizije.
Zanimljivo je kako će u srijedu na otvorenju izložbe biti i
praizvedba glazbenog djela pod nazivom "Adio, pameti" u izvedbi
autora Slobodana Begića, violina i kontrabasista
Denisa Ajdukovića.
Izložba je pod pokroviteljstvom Grada Duborovnika i Ministarstva
kulture.
"Rekao bih da ne postoji bolja poveznica od te – 'Doviđenja,
pameti'", govori Ivan.
Inače, izložba je prvi put postavljena u Zagrebu kad se dogodilo i to da su se stvarali redovi ljudi koji su je htjeli vidjeti.
