Jedan od novijih memeova koji se širi društvenim mrežama, opisuje kako izgleda freak-show u 21. stoljeću, a prvi u nizu eksponata "čudaka" koji totalno odudaraju od suvremenog društva, je "žena potpuno čiste kože", odnosno bez i jedne jedine tetovaže na sebi, bez makar one najobičnije EKV-ovske "ruže na grudima". (Da, ima i takvih...)
U tom memeu ima puno istine. Tetoviranje danas je ono što je nekoć bio nakit, kako je prije godinu dana za Večernjakovu Ordinaciju napisao jedan od popularnijih mladih tattoo majstora u Hrvatskoj Mario Zirdum čiji je fenomen u to vrijeme primijetio i RTL.
U tom malom vodiču kroz činjenice o tetovaži Zirdum se u polovici rečenice osvrnuo i na problem krvarenja i zacjeljivanja pri tetoviranju. Kakvi su, dakle, rizici pri tetoviranju za one ljude koji imaju određene krvne poremećaje poput, primjerice, hemofilije?
Istražujući ovo pitanje, RTL.hr došao je do KBC-a Zagreb, gdje nas je prof. dr. sc. Ernest Bilić, predstojnik Zavoda za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju uputio na članak objavljen u zasad prvom i jedinom broju glasila Društva hemofiličara "Hemofilija", što ga je napisala točno na tu temu prof. dr. sc. prim. Jelena Roganović iz Klinike za pedijatriju KBC-a Rijeka.
Između tetoviranja kao apsolutnog bauka za osobe s određenim zdravstvenim problemima i odlaska na tetoviranje bez ikakve bojazni, dr. Roganović je objasnila da je istina negdje između, ali samo ako se strogo vodi računa i o svom stanju i o savjetima liječnika i, ništa manje važno, kod koga se ide na tetoviranje.
Endokarditis ne zvuči baš primamljivo
"Najčešća stanja s povećanim rizikom su kronične kožne bolesti, pigmentne kožne promjene, prirođene srčane greške, šećerna bolest, poremećaji imuniteta, uzimanje imunosupresivnih lijekova i poremećaji zgrušavanja krvi", pobrojala je.
"Opći suvremeni stav je da apsolutnih kontraindikacija za tetoviranje nema", dodala je, "ali, postoje brojna stanja u kojima osobe koje se žele tetovirati trebaju tražiti savjet liječnika."
Nastavila je s nekoliko primjera. Rizik po ljude s kroničnim kožnim bolestima je u prvom redu to da na tetovaži također nastane kožna promjena. Kod ljudi s prirođenim srčanim manama postoji mala mogućnost razvoja infektivnog endokarditisa. Osobe s dijabetesom, iako rijetko, ali ponekad imaju problema sa zacjeljivanjem tetovaže ili čak infekcijom.
Infekcija je rizik i kod ljudi s oslabljenim imunitetom. Ovaj posljednji rizik se, doduše, napisala je dr. Roganović, znatno smanjuje ako se tetoviranje obavlja kako spada, kod tattoo majstora koji su prošli adekvatnu edukaciju i paze na standardizirane higijenske i dezinfekcijske postupke.
E, ako internet kaže da je zabranjeno...
Zirdum tako ističe da opremu koju tattoo majstor koristi mora biti tvornički zapakirana prije upotrebe, da je on mora otvoriti pred vama i da će svaki tattoo umjetnik nakon ukrašavanja klijenta najstrože paziti na to da sve bude sterilno i da jednokratku potrošnu opremu nakon tetoviranja baci.
A što je s ljudima koji imaju nasljedni poremećaj zgrušavanja krvi (hemofilija, von Willebrandova bolest)? Ili pak s onima koji imaju stečeni poremećaj zgrušavanja? Ili ako netko uzima lijekove protiv zgrušavanja?
"Oni ponekad nisu svjesni da postoji rizik od krvarenja, pa će namjerno ili nenamjerno zatajiti svoju bolest tattoo-majstoru. Događa se i da tattoo-majstor ne pita klijenta za zdravstveno stanje", upozorava dr. Roganović.
S druge strane ona ističe i to da je na internetu, u dobu kad je Internet masama "majka svog znanja", prošireno mišljenje da je tetoviranje takvim pacijentima zabranjeno. A i veliki broj pacijenata unaprijed, zbog svog stanja, odbija svaku pomisao o tetoviranju. Nije sve baš tako:
Zablude i činjenice o hemofiliji
"Iskustvo je pokazalo da tetoviranje za neke (osobe s hemofilijom) ima pozitivan psihološki učinak u smislu jačanja samopouzdanja, a ima ulogu i u strategiji suočavanja s bolesti."
Za njih, kao i za sve koji su na antitrombonskoj i antikoagulantnoj terapiji, ona kaže da trebaju razgovarati sa svojim liječnikom koji prati njihovo zdravlje o tome bi li mogli privremeno pauzirati terapiju kako bi se tetovirali. Što se tiče osoba s hemofilijom, ona objašnjava da ti ljudi ne krvare ništa obilnije od potpuno zdravih, nego samo krvare dulje.
Kod njih postoji opasnost i od spontanog krvarenja, a u slučaju obilnijeg krvarenja i od nekontroliranog gubitka krvi. Stoga za sve nedoumice oko rizika ona upućuje uvijek i isključivo na jednu adresu:
"Tetovaža predstavlja površinsku ozljedu, stoga je prava osoba za odgovore na vaša pitanja vaš liječnik. Ako vam liječnik dopusti, savjetovat će vam kad primijeniti faktor."
Mali 0,3 nakon tetovaže nije cool
Ona otkriva i to da čak i tada tattoo majstor treba znati da imate hemofiliju kako bi radio vrlo polako i kako bi nakon tetoviranja primijenio pritisak. I ona, kao i Zirdum, ističe da jednokratni pribor za tetoviranje doista mora biti jednokratni, a savjetuje i to da se, ako liječnik da svoje odobrenje, počne s malom tetovažom koju se poslije može proširiti.
Čisto da se vidi kako organizam reagira na taj ritual .
Dr. Roganović u nastavku donosi kratku listu odgovora na najčešća pitanja, očito iz prakse, o tetoviranju. Za krvarenje tokom tetoviranja kaže da je normalno naprosto zato što se iglom probija koža kako bi se tinta unijela u dublje slojeve i tamo se trajno zadržala. Sve skupa, curenje tinte, krvi i plazme, kaže, da u prosjeku traje 24 sata s rasponom između 12 i 36.
Za to što neki uopće ne krvare kaže da je razlog tome što su igle vrlo tanke. Alkohol nakon tetoviranja, što se nje tiče, nije pametno piti, i zbog rizika od pojačanog krvarenja i zbog usporenog zarastanja kože.
Kako poslije pronaći venu?
Sljedeće pitanje je posebno zanimljivo: Može li se kroz tetovažu primati venska injekcija?
"Vena se najčešće nalazi dodirom. Ponekad je vidljiva, ponekad ne… Ako se vena ne može naći zbog tetovaže, venepunkcija se ne radi", odgovara, a to nije i jedini argument za paziti na mjesto tetoviranja u tom smislu: "Venepunkcija bi oštetila tetovažu."
Dakle, dobro je promišljeno odabirati mjesto tetoviranja i zbog toga, sve da ste najzdraviji na svijetu. Posljednje pitanje je urnebesno, ali treba imati razumijevanja i za sve ljude koji žele raščistiti i tu dilemu:
Je li točno da tetovirane osobe ne odlaze u raj?
"Ne postoji niti jedan dokaz da tetoviranje sprečava put do raja. Ako vjerujete da vam s tetovažom nije dopušten ulazak u raj, najbolje je da se ne tetovirate."
