Slikari su ljudi čije ruke većinom nisu školovane, no upravo zbog toga su još vrijednije. Čisti talent, neopterećen kalupima. No, njih se baš zbog toga stavlja u kalupe, radovi im se često ne cijene. Veliki će likovni mudrijaši zavirivati samo u skupocjene galerije, a mi smo odlučili istražiti šarene ulice.
Ademu smo dali točno deset minuta da nacrta našu Idu Balen.
U zadanom roku napravio je nešto što mnogi ne bi cijeloga dana. Postoji li doista sličnost? Neka drugi procjene.
"Moram priznati da je bilo zahtjevno, moralo je biti na brzinu,
još je ovdje bila i kamera, nije lako", priznao je ulični slikar
Adem Alebegović.
Adem dolazi iz Zagreba, a na opatijskim je ulicama šest godina.
Ali, njegova je slikarska priča puno duža. Na istom ovom mjestu
oblike i boje na papir je dvadeset godina prenosio njegov otac.
Jedan od rijetkih akademski obrazovanih uličnih slikara.
"Nekad je bilo dosta akademaca, jer ulica je dosta okrutna i što se tiče novaca, ovaj se zanat baš i ne isplati, jer su cijene niske", priznao je Adem.
Kada je otac umro, Adem je nastavio gdje je on stao.
Svakakve ljude čovjek sretne iz različitih područja i socijalnih grupa, i na neki način se tako dosta dobro može upoznati društvo i neke ljude koje nikada nećete vidjeti", rekao je Adem.
Danica je gošća iz Slovenije, a u slikarskoj ulici gdje zarađuje Adem neupitno joj je najljepše. Iako je umjetnika zbog lošeg vremena danas tek nekoliko, drago joj je da njezina omiljena postaja puna. Ona Ademova.
"Dobro crta, ja ga gledam već par večeri i zaista odlično crta", pohvalila ga je Danica.
"To nije lako, moj sin studira na akademiji slikarstvo i znam kako je to. To je jako teško i baš su super", dodala je Danica.
Jer iako su oni ti koji slikaju, kroz desetljeća su i sami postali slika, bez koje bi opatijska razglednica koju vam šaljemo bila nepotpuna.
