Iako se žalimo da današnji crtići nisu kao što su nekada bili, nakon ovoga teksta, mogli bismo zaključiti da je i bolje da nisu.
Iako su Pepeljuga, Snjeguljica, Crvenkapica i Trnoružica mnogoj djeci neke od najdražih bajki, pitamo se - bi li im jednako dragi bili i originali?
Bajke su nekad davno uglavnom bile namijenjene starijim čitatateljima jer se smatralo da zbog svog sadržaja nisu bile primjerene za djecu. Tek se kroz 19. i 20. stoljeće počinju povezivati i ubrajati u djećju literaturu, posebice u vrijeme braće Grimm, koji su nam ostavili neke od najljepših bajki, inspirirani pričama iz njemačkog horora. No, u početku ni oni nisu znali za cenzuru.
'Obe lipe ka' iz bajke...'
Zlo i naopako - upravo smo to mislili Pepeljuginim polusestrama. No, s obzirom da su na kraju ostale sakate i ćorave, malo nam ih je i žao. Pazite sad ovo. Dakle, u originalu zle sestre 'being zle sestre' - i dalje pokušavaju prevariti princa i obući tu nesretnu cipelu! Kao da nikad nisu čule za trgovački centar. Uostalom, tko bi normalan nosio staklene cipele, budimo realni? Gospoda Wilhelm i Jacob, poznatiji kao braća Grimm, u originalu su se pobrinuli za krvoločne detalje. Naime, jedna sestra odrezala je petu, a druga nožne prste samo kako bi stala u cipelu. O svemu tome princa je obavijestio - ma tko drugi - nego dva goluba! Oni su kasnije, kao šećer na kraju, iskljucali sestrama oči i oslijepile ih.
'Hej, vuče lopove'
Vukovi umiru sami, ali ne i gladni, sudeći barem po originalnoj verziji Crkvenkapice. Znamo da je vuk pojeo baku te se prerušio u nju kako bi pojeo i Crvenkapicu. No, u originalnoj verziji autori su željeli da se još malo gadimo pa su usporili proces. Ubivši baku, vuk je njezinu krv ulio u čašu, izrezao komade njezina tijela i stavio pred Crvenkapicu. Ona, misleći da je to vino i meso, počinje sve slasno jesti. 'Yummy'.
'Ružica si bila, sada više nisi'
Trnoružicu iz dubokog sna budi prekrasni princ s kojim živi do kraja života. 'Or not?' U originalnoj verziji princ siluje usnulu Trnoružicu nakon čega ona u snu rodi dvoje djece. Budi se iz sna budi tek kad ju jedno od njene djece ugrize za prst i pronađe komad lana koji ju je godinama držao u snu. Zamislite koliko se tek ona iznenadila.
'Majko, suza nemam da isplačem svoju bol'
Kanibalizam je pojava koju imamo i u slučaju Snjeguljice. Samo što ovaj put unuka, u društvu šarmantnog vuka ne jede svoju baku, već majka jede svoju kći. Da, da. U originalnoj Snjeguljici, ubojstvo vlastite kćeri naručuje majka, a ne maćeha. Lovcu naređuje da odvede Snjeguljicu u šumu i ubije ju obraća se sljedećim riječima: "bodi ju dok ne umre, a kasnije izvadi i donesi mi njena pluća i jetru kao dokaz. Nakon toga ću ih posoliti, skuhati i pojesti za večeru". Što li je, sirota, napravila?
Uvijek može biti....gore - naravno!
Prema nekim verzijama, postoje razno razni završeci poznatih bajki!
Primjerice, u talijanskoj verziji Giambattiste Basilea iz 1634., koja nosi naslov "Sunce, Mjesec i Talia", umjesto "Trnoružica", kraljeva žena saznala je za muževu nevjeru i naredila je da se njegova djeca otmu i skuhaju živa kralju za večeru. Prilikom večere, kad je kralj pohvalio gulaš, a supruga mu kaže: "Jedete ono što je vaše". Shvativši o čemu je riječ, bacio je ženu živu u vatru, a oženio je svoju ljubavnicu, Trnoružicu, odnosno Taliju. Istu onu koju je silovao u snu i koja mu je u snu rodila dvoje djece, koje je kasnije pojeo za večeru.
Što se Snjeguljice tiče, kraljica je zbog svih pokušaja ubojstva Snjeguljice na kraju priče osuđena na ples u užarenim metalnim cipelama dok ne padne mrtva. Što se Pepeljuge tiče, njezin je otac tolerirao zlostavljanje kćeri jer je ona zapravo “dijete njegove prve žene”, a ne njegovo vlastito. Eto. Uvijek može biti gore. Zato - nisu ni današnji crtići tako loši. Barem dok nas autori ne obavijeste o originalnim verzijama.
